SAKRAMENT VLASTITA RADA

Crtica o zdravstvenom odgoju, spolnosti i svijesti o realnoj stvarnosti života

 Rasprava o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole u RH potaknula je niz pitanja na koja se ne nalazi odgovora u instituciji koja je najviše doprinijela posljedicama prenapučenosti Planeta Zemlje. Crkva, kao samprozvana braniteljica ljudskih prava „u ime Boga“ drži da je institucionalni okvir katolicizma rješenje za sva ljudska pitanja a protokoli kanonskog zakona ključ napretka temeljenog na tradiciji. Iskustvenosti nigdje traga. Jedan dan praktičnog života normalnog građanina i građanke koji su glasovali za Ustav RH može pobiti dvije tisuće godina teorije o „zastupanju Istine“. Crkva kazuje kako je neprirodno sve što je van obiteljskih okvira života. Pri tom se misli na neraskidivu vezu muškarca i žene po sakramentu ženidbe.

Pitanje cjelokupnoj javnosti:

Nije li celibat oblik udruživanja istospolnih partnera ujedinjenih u udruzi „Rimokatolička crkva“? Da li ta i takva zajednica zna što je brak, odnosno obitelj sazdana na odnosu muškarac-žena kada (barem službeno) nema takvih iskustava? Nije li nametanje iskustava i pogleda iz perspektive celibata drugima koji žive u drugim okolnostima i pod zakonitostima nametnutim u Katekizmu KC u najmanju ruku licemjerno i to isključivo zbog materijalnih (a ne duhovnih) interesa istospolne zajednice u celibatu?Materijalni interesi su vezani za život na račun drugih koji svojim radom i davanjima doprinose razvitku jednog neprirodnog odnosa –radnik uzdržava sebe, obitelj i zajednicu istospolnog celibata koja mu nameće brak kao oblik udruživanja za bolje sutra a da ni sama ne zna što je to jer nema tih iskustava? Strah od nasljeđivanja čini celibat idealnim mjestom lagodnog života na račun bračnog života i tuđeg rada.

Upozorenje na neprirodnost uvođenja zdravstvenog odgoja uškole samo je strah od povećanja broja istospolnih celibata na račun smanjenja bračnih zajednica po sakramentu „svete KC“. Bračnih poreznih obveznika u tom slučaju bi bilo manje, a broj istomišljenika koji bi se pridružili celibatu veći. Koliko bi se na taj način smanjili prihodi od katoličkih obitelji koji pritječu u kasu „istospolnog celibata KC“ nije teško izračunati. Popis stanovništva u tom slučaju više ne bi bio relevantan za ugovore RH-Sveta Stolica jer više ne bi u njima moglo stajati –„imajući u vidu činjenicu da je većina stanovništva RH katoličko“. Jer katolicizam je u naravi rezerviran samo za odabrane u katoličkim celibatima koji su, kao što sam već napomenuo – isključivo istospolni, a u njima nema mjesta sakramentu ženidbe niti posljedično obiteljskom životu i nasljeđivanju imovine i ostalih ovozemaljskih dobara koja u KC isključivo služe za odabrane po – celibatu!

Gdje tu nalazimo zdravorazumski odgoj i ljudska prava zagarantirana Ustavom RH? Gdje u svemu tome stoji normalan građanin koji pošteno zarađuje za kruh, a da pri tom mora (želio on to ili ne) dio kruha dati bližnjem koji živi po teologiji vjeronauka koju je sam nametnuo kako ne bi morao i on sam zarađivati za kruh. Lakše je propovijedati i živjeti preko zidina celibata nego živjeti po sakramentu ženidbe i nikad utvrđenom od strane KC – sakramentu vlastita rada. Jer taj rad čini čovjeka slobodnim. Ostalo su iluzije preko čijih granica žive oni koji ne poštuju ljudsko pravo na slobodu zagarantiranu Ustavom RH.

Dominik Petris

Udruga David

(851)