U IME PRAVA I JEDNAKOSTI

Čitamo i ne vjerujemo, gledamo i čudimo se iako nas u ovoj jadnoj, napaćenoj i iscrpljenoj zemlji Hrvatskoj ništa više ne bi trebalo začuditi, pa ipak smo preneraženi količinom primitivizma, konzervatizma, nazadnjaštva, nerazumijevanja, agresije i svega ostaloga što se događa oko prikupljanja potpisa za referendum koji je inicirala građanska inicijativa „U ime obitelji“ koja se samim time proglasila valjda jedinom relevantnom u promicanju neke svoje sulude zamisli i prezentiranju Urbi et orbi što to obitelj zapravo jeste ili što bi, po njihovim kriterijima, ona uopće trebala biti. U svojoj su homofobnosti otišli toliko daleko da su se usudili pokušati intervenirati u Ustav Republike Hrvatske, temeljni zakon jedne zemlje, u kojem lijepo piše da svi hrvatski građani imaju ista prava bez obzira na naciju, vjeru, socijalni status, spol ili spolnu orijentaciju, ali koga to briga dok njihovi mladi volonteri uglavnom katoličke provenijencije i fanatično zadrtog stava koji propagira Crkva i sve vjerske zajednice s njima, na sve moguće načine pokušavaju doći do što više potpisa ne prezajući od ničega pa ni vrijeđanja, omalovažavanja i nazivanja kojekakvim prostačkim nazivima sve one koji im se nisu udostojali potpisati njihov sramotni zahtjev. U duhu najboljih antikršćanskih prezentera bezobraznim i nadasve ružnim postupanjem prema drugačije mislećim ili jednostavno nezainteresiranima za njihovo nametanje neke svoje ideologije, svjedočimo salvama prosvjeda onih koji se pokušavaju othrvati tom verbalnom nasilju. Metode maltretiranja kreću se u rasponu od prijetnje paklom zbog ne obraćanja pozornosti na njihovu „svetu misiju“ do otvorenih i nimalo ukusnih uvreda u stilu pedera, antikrista, lezbača, dvospolaca – što bi se vjerojatno trebalo ticati transseksualaca iako oni to naravno nisu, pa čak i izdajnika i veleizdajnika kako Svete Majke Crkve i samoga Boga, tako i ni manje ni više nego vlastite domovine Hrvatske. Ovime su počašćeni naravno i heteroseksualci koji ne žele da im na vrata dolaze volonteri te inicijative sklepani od raznih hrastova, grozdova i bivšim embrija i to iz jednostavnog razloga što misle da svatko, ali baš svatko u ovoj zemlji ima pravo živjeti u svojoj intimi onako kako želi i da isto tako ima pravo, kao i svi drugi, ozakoniti tu svoju vezu ukoliko to hoće. Očito ne znaju ili neće znati kako ulazak u EU za presumpciju ima u dogledno vrijeme ozakoniti istospolne brakove i kako će i Hrvatska to jednom morati usvojiti isto onako kako je to usvojilo već pola Europe, a među njima i neke od najkatoličkijih zemalja.

Pitamo se usput što će takvi koji ne vole, da ne kažemo onu grublju riječ mrze, svaku različitost učiniti svojoj kćeri ukoliko jednog dana odluči osnovati obitelj sa drugom ženom ili sinu ukoliko to isto poželi s drugim muškarcem, jer takvim ne postaješ nego se s time rađaš. Nevjerojatna je količina netrpeljivosti koja se ispoljava kod pojedinaca kada kažeš kako se ne slažeš s time da se nekome oduzimaju ne temeljna ljudska prava nego upravo ona nepisana, ona koja se podrazumijevaju, pa te nazovu poremećenim i tko zna kakvim još sve pogrdnim nazivima ne, pa se s pravom pitamo hoće li jednog dana u Hrvatskoj paliti i lomače za sve one koji misle drugačije? Ovim tekstom nismo željeli ništa drugo nego senzibilizirati i potaknuti sve one koji trebaju brinuti o jednakopravnosti svih građana ove zemlje i svih onih koji bi se možebitnim održavanjem ovakvog referenduma našli izvan kategorije nečega što bi svima trebalo biti zagarantirano – život po vlastitoj volji u obitelji kakvu sami žele stvoriti.

Sve je politika – Portal

www.svejepolitika.com

(871)