PROSVJED PROTIV PROSVJEDA

Uvijek tekstove pišem s odmakom, kada se sve emocije slegnu i one dobre i one loše, tako je i sa prosvjedom koji je 14. ožujka ove godine počeo na Trgu bana Josipa Jelačića. Moje prisustvo tamo bilo je neslaganje s onim drugim prosvjedom i znatiželja dokle će taj prosvjed moći potrajati, obistinile su se moje sumnje kako nećemo daleko stići, za razliku od onih protiv kojih se prosvjedovalo, oni su uspjeli doći čak do stana premijera, a to im je uspjelo sa samo par riječi policiji vođa onih koji su još uvijek u Savskoj i nitko im ništa ne može, točnije rečeno, ne želi.

Dakle nakon par riječi gospođe Marijane Mirt i raznoraznih sitnih provokacija očito dežurnih provokatora krenulo se prema Savskoj. Međutim, vrlo brzo smo zaustavljeni od strane policije u Frankopanskoj ulici. Ne, ne krivim ja policiju zbog toga, oni samo rade što im se naredi, ali nevjerojatno je to kako je ovo prvi puta da mi je netko praktički zabranio kretanje mojim rodnim gradom. Izgleda kako se povijest ponavlja jer isto se dogodilo mom ocu prije više od četiri desetljeća, točnije 1971., a svi znamo što se u to vrijeme događalo. I on je zaustavljen skoro na istom mjestu krećući se od Mažuranićevog trga prema tadašnjem Trgu republike. Razlika je samo u tome što su njega tadašnji milicajci onda prebili, a mene na svu sreću nitko nije dirao.

POLICIJSKA BLOKADA U FRANKOPANSKOJ ULICI

Nekako u isto vrijeme krenuli su i oni koji kampiraju u centru grada već mjesecima. I njih su navodno blokirali, ali u to ne vjeruju više niti mala djeca, jer oni itekako slobodno idu gdje i kamo hoće samo sa par riječi nekome od policajaca koje, ponavljam, ne krivim za ništa, pogotovo ne one koji su bili na ulicama zajedno s nama. Odgovor ili izgovor zašto ne možemo dalje bio je kasnije objavljen, naime, rečeno je kako je sve napravljeno da se te dvije skupine prosvjednika ne sretnu. Ne znam zašto ne bi, jer mi je nepojmljivo da bi netko od onih koji su krenuli s Trga napali bilo koga od šatoraša. Uglavnom, bila je to jedna kratka šetnja u subotnje popodne koja nije polučila ništa pozitivno, baš naprotiv, napravila je još veći jaz između dvije strane građana kojima je dosta da se razapinju šatori usred grada, tko god ih razapinjao i onih koji su u njima. Nakon toga su krenule gnjusne uvrede i prijetnje na račun žene koja je samo glasno izgovorila ono što jedan dio građana misli, pa se nadam da će oni koji se takvim groznim stvarima bave biti propisno sankcionirani, barem to danas nije tako teško, isto kao što nije nikakav problem zabraniti kampiranja po centru grada ma tko ta kampiranja izvodio.

(301)