ZETOVSKI DIVLJI ZAPAD

Ideja kontrolora ZET-a, koja je blago rečeno suluda, da dobiju dozvolu za nošenje oružja izazvala je niz negativnih reakcija i to s potpunim pravom. Naime, nije pojašnjeno kakvo bi to oni oružje nosili, suzavac, pištolj, ili možda kalašnjikov, a nije isključeno da i sa zoljom ulete u tramvaje i autobuse, tako bi ih vrlo lako prepoznali, osim onih uniformi koje nose. Svaki od njih lijepo bi ušetao na stanici, recimo u Španskom i do Črnomerca bi, u onoj nesnosnoj gužvi barem napravili mjesta pobivši pola autobusa i sjedećih mjesta koliko hoćeš samo jednim zoljinim djelovanjem. Ovo možda i zvuči sarkastično, a tako i treba biti pa se nadam da će shvatiti tu ironiju, ali zaista ljudima svašta padne na pamet. Zamislimo jadnika koji iz bilo kojeg razloga nije kupio ili poništio kartu kako se izbezumljen preznojava misleći hoće li živ izaći iz javnog gradskog prijevoza ili će preživjeti tako što će mu kontrolor ZET-a držati uperenu ubojitu napravu na sljepoočnici sve dok ne iskopa kune za platiti vožnju ili neponištenu kartu. S druge strane, tko će nas, koji koristimo njihove usluge zaštititi od bezobrazluka dotičnih kontrolora jer ih veliki broj nema osnovne kulture i već se odavno ponašaju kao šerifi. Imam bezbroj primjera koji potvrđuju ovu moju konstataciju, jer se prema onima što iz tko zna kojega razloga nisu kupili kartu toliko bahato ponašaju da je to neugodno slušati, pogotovo ako se radi o ženama, gdje primjenjuju sva moguća macho sranja kojih se sjete. Ni žene kontrolorke, čast iznimkama i ženskim i muškim, nisu ništa bolje. Ponašaju se kao da su tramvaji i autobusi njihovo vlasništvo i teritorij na kojemu mogu raditi što god im padne na pamet, samo što ih osobno ne uhite i dobro ispendreče na prvoj stanici na kojoj ih izbace iz tramvaja, pa svoju tiradu nastave i na ulici i to toliko glasno da cijeli kvart točno zna tko se švercao.

Ovo je samo kratki prikaz situacije o kojoj bi, da se dobro analizira, mogli romani napisati svih ovih godina od kada su kontrolori u javnom prijevozu prisutni. I nije problem što postoje dežurni šverceri koji iz inata ne žele kupiti kartu, problem je što mnogi u današnje vrijeme zaista nemaju čime platiti tu vožnju. I kao zaključak ovoj budalaštini od nošenja oružja, bilo bi im bolje tražiti da dobiju dozvolu za nošenje bontona, a nama koji se gradskim prijevozom vozimo zbog nekih vozača i kontrolora trebala bi dozvola da mi njih izbacimo van koliko znaju biti iritantni, bahati i bezobrazni. Ja ću valjda na svu sreću preživjeti jer imam godišnju kartu, ali nitko mi ne garantira da ću izaći u jednom komadu ukoliko neki nadobudni kontrolor počne rafalno izbijati poništene, a pogotovo one neponištene karte.

(42)