DA LI JE DOŠLO VRIJEME DA KAŽEMO STOP?

Iz dana u dan smo svjedoci sve većeg spominjanja takozvanih ugovorenih brakova. Svijest ljudi kao da je napokon proradila, pa se počinje više pisati, pričati o tome. Nije više tabu tema. I dalje je kod dosta ljudi shvaćanje „ograničeno“ pa se vode onom to se ne dešava kod nas, to je samo kod muslimana, to je po Kuranu i slično.

Istina, prisilni brakovi se najviše dešavaju u Islamskim zemljama, ali nije nepoznat pojam ni na našim područjima.

Afganistan, Indija, Jemen, Pakistan, Turska,  ali i Srbija, Kosovo, Crna gora, pa i Hrvatska…

SAD-e se bori s tim problemom, ali za sada neuspješno. U dvije godine sklopljeno je tri tisuće ugovorenih brakova, a to je samo ono što se zna.

Velika Britanija je oformila poseban policijski odjel za ugovorene brakove, sve ne bi li uspjeli spriječiti takve ceremonije. Ali rupa u zakonu se uvijek nađe. Sve se odvija u tajnosti, kasno navečer, ili u krajnjem slučaju u drugoj zemlji, pa se kasnije vračaju živjeti tamo. Sve su to mlade žene, curice.. 90% ih nikada ne upozna ništa drugo. Od straha šute i žive s tim ljudima koji su im nametnuti kao životni partneri.

Njemačka je to uvela u kazneni zakon, ali sve to za sada ne uspijeva spriječiti sklapanje takvih brakova.

Kod nas se i dalje šuti, drži kao javna tajna… Svi znaju, ali nitko ništa ne zna.

Ugovaranje takvih brakova je najteža povreda dječjih prava, prava žena,. To je jedan od najgorih oblika zlostavljanja djece i žena. Povreda ljudskih prava, onih koja svi imamo po Općoj deklaraciji o ljudskim pravima UN-a bez obzira na spol, vjeru, boju kože…

Ali nije li to i trgovina ženom i djecom?

Godišnje oko 12 milijuna dječice, većinom curica se „prodaje“ na takav način. Da, prodaje, jer većina tih brakova se sklapa radi pokrivanja dugova, radi sklapanja obiteljskih firmi, bogatstva. U 70% slučajeva se te curice udaju za bratiće, i bližu rodbinu. Nikoga nije briga što  se djevojčica od 5-6 godina daje u ruke nerijetko i muškarcu koji joj može biti djed… Naime raspon godina kod muškaraca se kreće od 10-50 godina starosti.

I sada zamislite da se radi o vašem djetetu, vašoj kćeri koja se danas igra u pijesku s lopaticom i kanticom, a sutra ju pod okriljem noći predajete čovjeku od 50 godina da bi poštovali tradiciju!! Ma koja tradicija može i smije biti jača i veća od prava tog djeteta na izbor, na normalan život? Što može biti jače od roditeljske ljubavi???

Ono što je još groznije je da se te djevojčice tom udajom uvode u seksualni život. Ma što dijete od 5-6 pa i 10 godina zna o seksualnom životu, seksu, porodu, trudnoći??? Nažalost dosta je slučajeva kada te curice umiru upravo radi teških povreda spolnih organa, radi trudnoće u 12-13 godini.

I sada se zapitajmo do kada? Do kada ćemo šuti i govoriti, to nije naš problem? Do kada pustiti da se ta djeca zlostavljanju, da se prodaju, da se na njima iživljava? Pa ima li na svijetu ljepši zvuk od dječjeg smijeha? Onako nevinog, od srca…

STATISTIČKI PODACI: 

Istraživanje TrustLawa koje je provelo preko 200 stručnjaka i stručnjakinja za rodna pitanja imenovalo je pet država u kojima, roditi se i živjeti kao žena, označava opasnost. Hijerarhijski predvodi Afganistan, slijede ga Demokratska Republika Kongo, Pakistan, Indija te Somalija. 

• Afganistan – 87% žena je nepismeno, 1 od 11 umire pri porođaju, 70%+ žena je primorano na brak.
• Pakistan – 90% žena doživi obiteljsko nasilje tijekom života, žene zarađuju 82% manje nego muškarci, 1000+ žena i djevojaka su žrtve ubojstava iz časti svake godine.
• Indija – 44,5% djevojaka se udaje prije osamnaeste godine, 50 milijuna žena se smatra „nestalim“ radi čedomorstva i feticida.
• Somalija – 95% djevojaka je podvrgnuto genitalnom unakaženju, 7,5% žena je u parlamentu, tek 9% žena rodi u osposobljenim klinikama
• Kongo – 57% trudnica je anemično, 1 152 žene se siluje svaki dan, 0 pravnih dokumenata koje žene mogu potpisati bez autorizacije muža

(1408)