Posljednji slučaj još jednog, pedofilski nastrojenog svećenika, završio je bahatom interpretacijom šefa nadbiskupije u kojoj se ta bolesna spodoba godinama iživljavala nad djecom i nadbiskupovim banaliziranjem njegove krivnje, te prozivanjem novinara koji su, valjda jadnog, nevinog, umirovljenog svećenika unaprijed osudili i pribili na stup srama jer očito nemaju drugoga posla. Sve gadosti koje u posljednje vrijeme izlaze iz te institucije koja po opisu posla i svoga poslanja treba biti na pijedestalu moralnosti i etike jednostavno prelaze granice ne samo dobroga ukusa nego svih normalnih ljudskih normi ponašanja, pa se mnogi, uključujući i moju malenkost, svaki puta iznova zapitaju ima li tome kraja i hoće li se među tim nadbiskupskim i kardinalskim veličinama konačno naći netko tko će svemu reći dosta! Bestijalno i krajnje cinično obraćanje, prije svega žrtvama, a onda i svima koji bez obzira na vjeru ili nevjerovanje u Boga taj sarkazam slušaju, začinjeno je podsjećanjem kako je Katolička crkva u Hrvatskoj iznad zakona i nije dužna prijavljivati ovakve gadosti što izlaze iz njihovih redova kao na pokretnoj traci, a da nitko nema ni snage ni hrabrosti velečasnima reći da lažu i krše sve moguće zapovijedi Božje u koje se uvijek iznova zaklinju.
Laganje, varanje, materijalizam, svjetovna raskoš, seksualne sklonosti koje drugima uredno predbacuju i ljude osuđuju te ih na vjeronauku proglašavaju bolesnicima, sve su to sebi bezgrešno uzeli za pravo, a o iskorištavanju onih nemoćnih i nevinih u svakom pogledu da i ne govorim. Ne primjećujem baš kako sve te vjeroučiteljice i vjeroučitelji dižu glas protiv ovakvih pojava, ali vrlo dobro znam za veliki broj njih koji će se zgražavati nad osobama homoseksualnih sklonosti, onima druge nacionalnosti ili vjere, propagirati će po internetu nebuloze kojima ispiru mozak djeci na vjeronauku, uvjeravajući ih u praktički blasfemičnu priču o Isusu koji ih zove na telefon i slične gluposti. U ovo vrijeme korizme nitko se iz sakralnih, niti iz laičkih ili katehetskih krugova nije osvrnuo na ovaj užas i sve skandale koje im, da se banalno izrazim, njihova matična firma gotovo svakodnevno kroz medije priređuje, ali će zato svi skupa bez pardona uzimati novac iz proračuna zemlje koja je praktički na koljenima i pred financijskim krahom i to od osoba koje nisu katolici, koji ne vjeruju u njihove bajke i koje baš briga što nekakav zadarski nadbiskup priča o komunistima i vremenu kada se uglavnom informatički pismena generacija nije niti rodila. I na kraju… Taj isti nadbiskup u svome se obraćanju bezobrazno propitkuje što je to zapravo pedofilija, pa se pravi blesav kao da je doslovno jučer prvi puta čuo za taj termin. Ukoliko ni danas ne zna što je seksualno i svako drugo zlostavljanje djece, trebalo bi mu objasniti kako je to nešto što mu se događa pred nosom, a niti on niti itko njemu podređen ili nadređen na takve pojave adekvatno ne reagira.
(17045)
Fino sročeno, bez okolišanja i zavlačenja. Sviđa mi se kako je autor povukao paralelu između mlake (nikakve) reakcije u vezi pedofilskih slučajeva i zgražavanja nad homoseksualnošću. Crkva grakće protiv “odvratne” homoseksualnosti a kada je u pitanju pedofilija u njenom dvorištu reakcija je kao da se radi o čajanki nakon mise.