„Ja ne znam koja osoba stoji iza vašeg profila niti kakvog je svjetonazora. Ali ono što sam primijetila jest to da se uglavnom bavite kritiziranjem svega što je vezano uz Crkvu i kršćanstvo. OK. Ja razumijem da vi možda niste vjernik iako bi se na koncu svi ljudi mogli smatrati vjernicima, ali zašto se onda neprestano bavite Crkvom i kršćanstvom i dajete izjave koje su kontra njih. To bi bilo kao da ja koja nisam ateist neprestano napadam i govorim o njima i trošim svoje vrijeme i energiju na dokazivanje kako su oni u krivu i kako su u zabludi. Meni je jasno da je svaka kritika dobra, bila dobronamjerna ili zlonamjerna, ali mi nije jasno kako se ljudima da vrijeme provoditi živeći protiv nečega umjesto da žive za nešto.“
Ovaj tekst počinjemo komentarom koji je na društvenoj mreži Facebook ostavljen na jednu našu poveznicu i čisto zbog toga da ne ostane na tome kako nam je Crkva opsesija referiramo se na njega, pa će onome tko ga je ostavio, a i onima koje možda zanima tko smo i o čemu pišemo neke stvari biti jasnije iako je dovoljno pogledati ovdje na stranicu i informirati se o cjelokupnom našem opusu. Ali, to je očito preveliki napor; lakše je donositi zaključke na temelju nekoliko kritika onih koji tu kritiku itekako zaslužuju. U komentaru stoji kako se „uglavnom bavimo kritiziranjem svega što je vezano uz Crkvu i kršćanstvo“ što naravno nije istina, ali koga briga za naša uključivanja i propagiranja humanitarnih akcija za bolesnu djecu, pisanja o ljudskim sudbinama onih koji su nezakonito izbačeni iz svojih stanova ili to tek trebaju biti, o neprimjerenom nasilju posebice nad ženama i djecom, statusom bolesnih osoba koji su hrvatskom zdravstvu očito samo na smetnji, predrasudama svih vrsta i oblika protiv kojih se itekako treba boriti u današnje vrijeme, osvetničkim pohodima pojedinih tipova za sve režime prema djelatnicima HRT-a koji im nisu po volji, o političkim devijantnostima hrvatskoga društva i nesposobnim karijerističkim političarima koji su ovu zemlju gurnuli ne na rub ponora nego u njegov bezdan i kritiziranju potonjih. Sve su to teme kojima se mi bavimo, a ne vidimo nešto kako se i ta sveprisutna Crkva u to uključuje i diže glas protiv toga. Tko je iz njihovih redova progovorio o slučaju Nikolovski, tko je iz tih istih redova spomenuo akciju za male Palčiće, probleme djece s Downovim sindromom, digao glas protiv zlostavljanja žena i njihovom podređenom položaju u društvu? Ne želimo nabrajati dalje jer je bespredmetno i uzaludno nekome tko vidi samo kritiku „svete krave“ Crkve sve to objašnjavati, a oni koji nas poznaju i čitaju naše tekstove ionako vrlo dobro znaju tko smo i o čemu pišemo.
Ali vratimo se komentarima… Naime, konstatirali smo dalje u toj polemici da kao porezni obveznici koji, htjeli to ili ne, financiraju i Crkvu imamo pravo progovoriti o svim negativnostima iste ne napadajući time vjeru kao takvu – što se često mnogima koji pokušaju bilo što negativno reći o Crkvi implicira – već ovozemaljsku instituciju koja bi po Ustavu Republike Hrvatske trebala biti odvojena od države, ali si ipak daje za pravo petljati u sve i svašta, a posebno u stvari koje nemaju apsolutno nikakve veze s njihovim poslanjem na što smo dobili sljedeći komentar: „naravno da će građani koji su nevjernici biti protiv toga tim više ukoliko ne znaju zašto država to čini. Zašto ona ne prestane s tim? Sada su ionako na vlasti oni koji nisu baš neki vjernici? Ne financiraju je zato što to hoće ili što je Crkva toliko jak autoritet čijim se zahtjevima moraju pokoriti nego zato što država na taj način vraća ono što je nepravedno prisvojila sebi. Mnoge crkvene institucije i zgrade bile su oduzete od strane države. Neke su vraćene, a neke nisu. I upravo za te koje nisu vraćene, država plaća Crkvi ”najam”. I to je sva mudrost. I tu je kraj priče.“
Eto, za one koji nisu znali po ovome ispada kako je država zapravo crkveni „podstanar“ i vječiti dužnik zbog toga što je netko nekada Crkvi oduzeo imovinu koju je ona stekla opet kroz poreze građana, barem što se legalnih izvora financiranja tiče, dok o kojekakvim malverzacijama i iskorištavanju naivnih ljudi kroz stoljeća ovom prilikom ipak nećemo jer bi se tada ovaj tekst poprilično odužio.
Ovi su komentari samo ilustracija, nipošto zlonamjerno upotrebljeni, baš naprotiv, njima smo željeli pokazati kako se kritikom jedne vjerske institucije odmah svrstavate u ateiste, kojih među nama nema jer se nitko ne deklarira kao takav, pa gotovo automatizmom u neke antikriste iako osobno znamo jako puno ljudi koji su zaista istinski vjernici, a o Crkvi imaju daleko negativnije mišljenje od onoga što ga mi iznosimo.
Crkvu ćemo i dalje kritizirati jer je i ona podložna kritici kao i sve drugo u ovom društvu, a svrha našega postojanja nije „provoditi vrijeme živeći protiv nečega“, posebice ne protiv onih koji su glasni samo onda kada se u njih i dirne, pogotovo ako to uključuje moguće smanjivanje satnice vjeronauka u školama ili doslovno nemoguću misiju bilo kakvog pokušaja revidiranja ugovora Hrvatske i Vatikana o čemu ćemo također uskoro pisati bez obzira kakvim nas antivjerskim epitetom nakon toga okarakterizirali.
(1314)
vrlo je interesantno kako se vjernici uvijek nađu prozvani kada netko kaže nešto protiv CRKVE (namjerno ne kažem vjere), ali kada se dešavaju svakakve bedastoće unutar crkvenih redova, onda svi mudro šute, odmiču se pa ponekad i brane…..
svaka čast za gornji tekst…
I.
Kao katolički svećenik poštujem tuđa mišljenja i stavove. Samo bih htio naglasiti većina onoga što je u Crkvi dobro, plemenito i pošteno zapravo nikad ne iziđe na svjetlo dana. Zar je malo onih koji prime utjehu u sskarmentu ispovijedi, zar su svi koji pristupaju pričesti glupi i zaostali? Zar se ide na krštenje ili vjenčanje samo zbog fotografije? Nažalost, neki i to čine – ni sam ne znam zašto!
II.
Novac je uvijek u Crkvi problem i istina je da ga nikada nema dovoljno. A zašto? Zato što Crkva najčešće obavlja posao države novčano pomažući onima kojima je to najpotrebnije. Nitko neće pisati o tolikim prosjacima koji svoju zaradu moraju predati onima koji ih unajmljuju da prose, a onda dođu svećeniku i traže od njega 20-ak kuna za ručak. Zašto? Zato što u njemu vide ne samo čovjeka koji im može i hoće pomoći, nego i ISUSA KRISTA koji je to isto činio.
Činjenica je da u Hrvatskoj samo 15-20% deklariranih katolika uistinu živi svoju vjeru. Crkva je toga svjesna. I nikada neće, U TO SAM UVJEREN, prestati djelovati kršćanski: makar se dokinuli ugovori sa Vatikanom, makar ukinuli vjeronauk, srušili crkve ili ubijali kršćane, CRKVA ĆE UVIJEK ŽIVJETI SVOJE POSLANJE.
Što ju više napadate, bit će jača.
Postovani Sempron,
kada cete pozeljeti sljedeci put nesto komentirati na ovoj stranici, potrudite se navesti ispravnu mail adresu inace ce Vas komentar zavrsiti u Spamu ili smecu!
Zahvaljujemo