ABRUPTIO GRAVIDITATIS

Pobačaj ili abortus je naziv za prekid trudnoće koji završava uništenjem, odnosno smrti fetusa ili embrija. Razlikuju se spontani abortus – uzrokovan bolešću, ozljedom ili nekim drugim prirodnim razlozima i izazvani abortus koji nastaje kao posljedica kirurškog postupka.

Kad god krene priča o abortusu obično dolazi do svađa za i protiv uz velikih razilaženja u mišljenju. Svatko od nas ima pravo na vlastito razmišljanje, na svoje odluke. Naravno, osim u iznimnim slučajevima, ovakvi potezi bi trebali biti zajednička odluka oba partnera, jer smatram da je izrazito sebično i bezobrazno sakriti to od onoga koji je trebao biti budući tata ili mu to reći naknadno kada je već sve gotovo. Žene u takvim situacijama dosta razmišljaju, važu, te u to rijetko kada ulaze hladne glave. To je zasigurno velika bol i gubitak za svaku ženu neovisno da li se radilo o spontanom ili namjernom gubitku djeteta. Rijetko se koja žena nakon abortusa može ponašati kao da se nije ništa desilo i nikada se više ne sjetiti te trudnoće. Čak 30% svih trudnoća u Hrvatskoj završi spontanim pobačajima, a oko 60.000 žena napravi namjerni pobačaj dok se u Europskoj uniji taj broj penje na 1,2 milijuna abortusa godišnje!!!

Ono što još više zabrinjava je da se sve više mladih djevojaka odlučuje na namjerni pobačaj. Sve je veći broj abortusa kod djevojaka mlađih od 20 godina, a što je još gore često se odlučuju na zahvat kod nekoga tko to radi u nekoj kućnoj radinosti, bez sterilnih instrumenata i svega potrebnog, tako da se samim tim povećava i broj smrtnosti ili većih komplikacija nakon abortusa.

Često kada slušam razgovore između tih mladih cura čujem: „Pa što ako ostanem trudna, platit će mi abortus…“ Naravno obično se radi o dečkima koji su dosta stariji od njih, koji imaju novaca i kojima je prezervativ nepoznanica, jer im ta guma samo smeta. Zbilja mi nije jasno to upuštanje u spolne odnose bez da se išta o njima zna. Žene se dosta neodgovorno odnose prema sebi i svom tijelu i nikako da shvate da ako se same ne pobrinu o sebi, osobnom zdravlju neće niti muškarac s kojim spavaju. Pogotovo u tim, praktički još pubertetskim godinama. Naime, danas curice s trinaest godina, dok još razvoj spolnih organa traje, stupaju u spolne odnose I uvijek kad je riječ o tako mladoj populaciji postavlja se pitanje gdje su roditelji? Zar zbilja ne znaju što im djeca rade? Za abortus djevojčice mlađe od osamnaest godina moraju imati pratnju i pristanak roditelja. Što kada vam kćer od petnaest godina dođe i kaže da je trudna, pa uz sve to ne želi reći tko je otac tog djeteta?

Imam osjećaj da se iz dana u dan sve mijenja na gore, da svaka generacija postaje sve slobodnija i razuzdanija, a samim time i sve neodgovornija prema sebi. S druge strane, što je sa ženama koje imaju više od dvadeset i pet ili preko trideset i pet godina pa se ponašaju kao nezrele tinejđerke, koje svoju trudnoću prekinu, o tome ne kažu niti jednu riječ partneru bez obzira dali se radilo o stalnom ili povremenom. Stavljaju li se te žene ikada u poziciju tog muškarca? Kako bi se osjećale da njima tako nešto druga strana zataji? Nije li to bezobrazno i sebično?

Slažem se da je pobačaj odluka svake žene, ali nije nijedna žena sama uspjela oploditi jajnu stanicu, zar ne? Netko je to morao napraviti, pa zar taj netko onda nema ravnopravno pravo odluke?

Osobno sam protiv pobačaja, osim u slučajevima gdje se radi o bolesti bebe ili majke, gdje se radi o spašavanju života majke, konkretno nekim abnormalnostima i oboljenjima koja se vide na ultrazvuku.

Nedavno je svijet šokirala izjava australskih znanstvenika o postporođajnom abortusu! Prvenstveno me je iznenadio naziv Postporođajni abortus, mislim, kakav je to abortus? To nije ništa drugo nego klasično ubojstvo živog i rođenog bića! Jer, pobačaj se može napraviti dok fetus ne oživi, znači negdje cca do četvrtog mjeseca trudnoće što se medicinski još ne smatra živim bićem, a ovdje se govori o već rođenom djetetu i to je ubojstvo! Kako netko može uopće izjaviti tako nešto, praktički legalizirajući da se djeca sa Downom, sa raznim anomalijama i bolestima ubiju nakon poroda?!?

Zbilja je prestrašno tako nešto i pomisliti, a kamoli izgovoriti. To je čista klasifikacija na zdravo i bolesno, tj. na matice i parazite društva, kako se na pogrdan način zove bolesne ljude, jer nitko od nas ne zna što nas čeka sutra, nitko ne misli da sutra  i mi možemo biti ti paraziti, da naše dijete ili unuci, nećaci, susjedi mogu biti jedni od tih koje bi vrli nam znanstvenici stavili na listu za odstrel. Zbilja nešto nezamislivo i totalno nehumano. Ali, možemo konstatirati kako su bili ipak malo suosjećajni pa su rekli da bi se to moglo napraviti samo uz suglasnost roditelja.

Zbog svega ovoga treba dobro paziti s kim se upuštate u spolne odnose, paziti na sebe i svoje zdravlje, jer abortus nije običan posjet liječniku, abortus ostavlja duboke posljedice kako psihičke tako i fizičke.

(2979)