Nije li ironično novinaru uvaljati opomenu pred otkaz, treću u vrlo kratko vrijeme, zbog govora na Dan slobode medija koji se nekima očito nije svidio pa su potrčali tužiti Elizabetu Gojan nadređenima na HTV-u? Ne, nije samo ironično nego je tragikomično, jer ne znaš da li plakati ili se smijati nad nečijom glupošću, ali i strašno u isto vrijeme za zemlju u kojoj su očito sloboda govora i pravo na iznošenje vlastitog mišljenja imaginarne kategorije koje samo deklarativno postoje u izgleda mnogima krajnje neinteresantnoj knjižici nazvanoj Ustav Republike Hrvatske.
Bez obzira što je pravo na slobodan govor jedno od temeljnih ljudskih prava, neki su si nadobudni šefovi dozvolili uskratiti obvezu informiranja ljudima kojima je to posao i koji su plaćeni govoriti i pisati. Naravno, mislimo na medije, bilo novine, radio, televiziju ili internet koji je još donekle pošteđen cenzure, a koji u našoj zemlji u zadnje vrijeme sve više dolaze pod povećalo urednika i kompletne vladajuće ili vlasničke vrhuške. Svako malo se čuje kako se pokrenuo postupak protiv novinara radi veličina koje su se našle uvrijeđene istinom, razvlače ih po sudovima, prijete im otkazima, izvlače neke navodne grijehe jer su nekome bez njihove dozvole rekli ovo ili ono.
U zemlji gdje na četiri milijuna ljudi imamo petnaestak TV postaja, što lokalnih što nacionalnih, svašta se nađe. Po svemu sudeći previše ih je, a o kvaliteti zaposlenog kadra i programa koji nude bolje ne govoriti. Danas gotovo svatko može postati novinar, većina “zvijezda i zvjezdica” ušle su u novinarstvo, tako da se to nekada važno i cijenjeno zanimanje polako ali sigurno spušta na najniže grane. Poznato nam je da u Hrvatskoj monopol drži veliki div HRT kojemu svi plaćamo pretplatu, a da ni sami ne znamo zašto. Slijede ga RTL, i Nova TV koje se trude držati korak i u svakom slučaju trenutno su bolje od prisavskog papirnatog tigra, nude više informacija, kvalitetnije izvještavaju i očito imaju više slobode.
U posljednje vrijeme svakodnevno nas bombardiraju skandali s HTV-a, kvalitetni novinari su pred suspenzijama, neki korak do otkaza, pijani šefovi stolicama napadaju kolegice, novinari koji nosom paraju oblake si uzimaju za pravo dijeliti pravdu bez ikakve kazne i reakcije nadređenih i tako iz dana u dan, pa HTV sve više sliči na cirkus, nego na ozbiljnu nacionalnu televiziju. U toj i takvoj atmosferi na udaru su se našli, neki i po nekoliko puta, Elizabeta Gojan, Maja Sever, Zoran Šprajc i Lela Knežević.
Četvero koji, pa usudili bi se reći, spadaju u rang kvalitetnijih novinara u lijepoj našoj, upravo zato i nose križ progona kao da su napravili nekakav zločin, a ne rekli samo istinu bez umotavanja i celofana. Iako je to u današnje vrijeme i najteži grijeh i bolest našeg društva, istina je takva kakva je i za nju su ponajmanje krivi novinari. Tko god se usudi razmišljati drugačije od nekakvog umišljenog Svetog Trojstva koje sjedi na vrhu HRT-ovog Olimpa leti u dalj i to bez povratne karte! Novinari s toliko iskustva, iskreni, željni braniti čast novinarstva kakvo bi trebalo biti su nepodobni i višak, a sve te wannabe zvjezdice se promoviraju kao idealne , iako su zapravo napirlitane lutkice koje čitaju s papira i blesimetra nešto o čemu često pojma nemaju i što uglavnom ni same ne razumiju. Ova će priča očito imati svoj nastavak, jer trenutna situacija izgleda kao zatišje pred buru, pa nam ne preostaje drugo nego pričekati što će se događati u dogledno vrijeme i onda opet o tome pisati, a na kraju ovog teksta staviti ono što se uobičava napisati na kraju svakog dijela bilo koje sapunice – nastavlja se.
(772)
Odgovori