DUH BANDIĆA KRUŽI ZAGREBOM

Dva desetljeća pokojni Bandić svojski je drmao Zagrebom, toliko da niti jedna tratinčica nije mogla izrasti bez njegova znanja, a ako i je onda je bila pokošena kao onda na Trgu žrtava fašizma gdje je sve rasturio kosilicom po kratkom postupku. I ne samo to, kad bilo koja cijev pukne u gradu, a to se događa itekako često, eto opet Bandića koji lebdi nad njom isto kao i iznad svake rupe što se otvori na nekim od najprometnijih zagrebačkih ulica. Žičaru koja je koštala kao pola države Austrije naš Mile osobno vuče, a kada mu se više ne da navlačiti, žičara jednostavno stane i pokvari se. Osim po gradskoj infrastrukturi, Bandić voli kao pravi duh opsjedati one koji su još uvijek u njegovoj stranci, a ni bivši koalicijski partneri mu nisu strani. Posebna priča i jedna od najvažnijih persona nad kojom bi se trebao izvršiti egzorcizam u smislu tjeranja Bandićeva duha iz njega je bivši glavni u Uredu za obrazovanje Ivica Lovrić. Koliko je duha bivšeg gradonačelnika ostalo, to se ničime ne da izmjeriti. Osim što je najavio ponovno ganjanje po sudu apsurdnu mjeru roditelj odgojitelj koja ne postoji ni u Bangladešu, kao stijena stoji ispred svih nesposobnih ravnateljica i ravnatelja koje je taj dvojac postavio neposredno pred lokalne izbore za koje su jasno znali da će ih izgubiti pa su na ta mjesta postavili najnesposobniji kadar koji su mogli postaviti u toj svojoj jadnoj stranci, zaslužnoj za krah čitavog grada. Posebna vrsta još posebnijih ravnateljica i ravnatelja najbolje se vidi u Dječjim vrtićima, jer s takvim podkapacitiranim ljudima nisu znali kamo, s obzirom da o ničemu nemaju pojma, uhljebili su ih da maltretiraju dugogodišnje zaposlenike gradskih vrtića tako da su izazvali veći broj otkaza itekako sposobnih ljudi koji su tamo radili, a nisu obožavali ni duha, a još manje Lovrića. Kada bi se zbrojila šteta koju su tim ustanovama nanijeli, bila bi kolosalna, što kadrovska, što materijalna, a o njihovim sposobnostima bi se dalo razglabati danima.

Kad vi u jednu obrazovnu ustanovu na čelo zaposlite osobu koja dokazano od strane pučke pravobraniteljice diskriminira vlastito osoblje u dvadeset i prvom stoljeću na osnovi po kojoj je to Ustavom ove zemlje strogo zabranjeno, pa pritom još i laže toj istoj pravobraniteljici, a spomenuti Lovrić je u tome podupire ne čineći ništa, onda smo stvarno dogurali iz kamenog doba u recimo, srednji vijek. Za to vrijeme ta ista ravnateljica terorizira sve i svakoga oko sebe, pa se cijeli kolektiv bavi s njom umjesto djecom koja tamo provode pola dana, što je stvarno za najoštriju osudu. Kada bi se napisalo što ta samo jedna Lovrićeva štićenica izvodi po instituciji koja bi trebala biti obrazovna i pripremati djecu za život, ovaj tekst bi bio napisan kao knjiga, a ne članak. Još samo na kraju te sage o čudnovatoj diskriminatorici valja provjeriti točnost glasina je li sa prošlog posla odletjela jer nije mogla kontrolirati bijes, a i to će jednoga dana izaći na vidjelo. Sve te gradske ustanove od Dječjih vrtića, preko Holdinga koji grca u dugovima i iz kojih se neće izvući daljnih tisuću godina bili bi dovoljni novoj vlasti u Zagrebu da ih žestoko pomete i pobaca u one kamione Čistoće koji ionako stoje besmisleno negdje zaboravljeni jer njih više nitko, pa čak ni duhovi ne mogu staviti u funkciju. Još kad bi za sve probleme koje su nam natovarili na glavu bili krivi samo spomenuti, možda bi se izvukli za par generacija, ali tu ima njih još toliko da bez drastičnih micanja barem ovih imenovanih, Zagreb se nepovratno i bez kočnica kreće prema ponoru iz kojega će ga teško više ikada itko izvući.  

(39)