GUBITNIČKA SKLEROZA

Ne vjerujem da suvremena demokracija poznaje i pamti ovako nešto skandalozno kao što je postizborni govor predsjednice HDZ-a i uskoro bivše premijerke Jadranke Kosor. Ne samo što je dotična gospođa sklerotično nastupila prema pobjednicima izbora, uopće ne spomenuvši kako im barem kurtoazno čestita na povjerenju većine građana, već je na samom početku svu krivicu za vlastiti politički neuspjeh svalila na sve i svakoga kao da je bila praktički u ilegali, potpuno onemogućena bilo što progovoriti u predizbornoj kampanji, zaboravljajući pritom kako je upravo ona nebrojeno puta svoju premijersku funkciju, koja je državnička, a ne stranačka pozicija, ne samo upotrijebila nego i zloupotrijebila u promociju stranke, a nadasve sebe osobno. Optužujući za vlastite promašaje sve moguće i nemoguće vanjske faktore nije se udostojila niti u naznakama, pa makar i uvijeno ispričati građanima Hrvatske za sve gadosti koje su u posljednje vrijeme proizveli dojučerašnji istaknuti članovi stranke kojoj je na čelu. O situaciji u kojoj se Hrvatska našla zahvaljujući upravo vladavini HDZ-a također niti riječi, pa je njen autistični gubitnički govor cijelo vrijeme podsjećao na stranački sastanak, a ne na obraćanje cjelokupnoj javnosti.

Jadranka Kosor očito ne shvaća kako nije materijal za pobjeđivanje, ona zapravo sama sebi ne priznaje da nikada nije dobila niti jedne izbore na kojima se kao kandidatkinja u demokratskoj proceduri glasanja pojavila. Gubila je na lokalnim izborima u Zagrebu, pa kao uzdanica HDZ-a na predsjedničkim izborima, a ovo što je bila premijerka u nasljedstvo joj je kao iz najboljih dana apsolutističke monarhije ostavio čovjek kojega se odrekla čim se čvrsto ustoličila na vlasti, kako onoj u stranci tako i onoj puno važnijoj i jačoj premijerskoj, jer prošle izbore za HDZ je dobio Ivo Sanader, a ne Kosor. Ona ih je već tradicionalno izgubila i ovaj put.

Treba primijetiti i to kako u svemu što radi i gdje sudjeluje ona zapravo nema ništa svoje, pa kako se kroz čitavu političku karijeru probijala kao prikolica drugima tako je i svoj postizborni katastrofalni govor završila već izlizanom demagoškom frazom o davanju Hrvatskoj svega i svačega, a ne dati Hrvatsku nizašto autora Franje Tuđmana. Ispada na kraju da će se nju pamtiti i percipirati jedino po onoj o praćenju Ive i skakutanju za njim gdje god on krenuo, a svi jako dobro znamo kako je spomenuti gospodin očito na duže vrijeme zaglibio u Remetincu.

(1164)