KARDINALI – BURZOVNI MEŠETARI

VATIKANSKE MILIJARDE – 22. DIO

SAD hijerarhija – vodstvo Katoličke crkve u Sjedinjenim Državama je novi fenomen u analima katolicizma. O teologiji ona zna malo, ali zato o biznisu zna izuzetno mnogo. Njezini članovi su vrhunski računovođe i knjigovođe svoje Crkve i prava su crkvena kopija najuspješnijih financijskih operatera divovskih korporacija. Na tom polju oni su stekli veliki ugled i reputaciju i to potpuno opravdano. Ova činjenica izuzetne poslovnosti (biznis iznad svega) prožima cijelu strukturu crkvene mašinerije američke Katoličke crkve i to od vrha do dna. Nijedna druga korporacija ne može računati s tako brojnim, privrženim i oduševljenim osobljem. Na tisuće svećenika, biskupa, kardinala, redovnika, redovnica, učitelja i raznih pomoćnih djelatnika motivirano je jednim ciljem, a to je  -uspjeh i napredak Crkve, ne samo na religioznom polju, nego i materijalnom i političkom. Rezultat ovog ekstremnog naboja kolektivne energije usmjerene ka jednom  cilju jeste taj da je Crkva stekla status ekonomskog mastodonta. I ne samo to, ona je prestigla i nadmašila sve ostale. Jedan visoki crkveni prelat mogao se zato ponosno i oholo pohvaliti: „Mi smo veći nego Ford Motori, Shell Nafta i Bethlehem Čeličane zajedno!“

Američka hijerarhija je uistinu jedinstvena i nenadmašna u izuzetno vještoj promociji i ostvarenju svojih svjetovnih – opipljivih interesa u ime duhovnih – neopipljivih. To joj fantastično uspijeva zbog dobrih “veza” u elitnim visokim krugovima i ogromne kolektivne energije koja se na to troši. Vjerojatno najslavniji slučaj krajnje uspješnog crkvenjaka i biznismena u istoj osobi, bez sumnje je kardinal Spellman. On je bio neslužbeni Primat američke Katoličke crkve za vrijeme pontifikata Pia XII., Ivana XXIII. i Pavla VI. Spellman je imao ogroman utjecaj, ne samo u američkim političkim i vojnim krugovima nego i u samom Vatikanu. Osim sto je bio glavni diplomatski savjetnik Vatikana u bezbrojnim diplomatskim misijama, on je bio podjednako vrijedan Rimu i na financijskom polju. Zahvaljujući svojim vezama s visokom državnim službenicima i financijskim magnatima Spellman je dolazio do povjerljivih informacija u svijetu velikog biznisa, daleko prije negoli bi one dospjele u javnost. Tako je Crkva mogla profitabilno ulagati u najunosnije poslove što je i njoj i Vatikanu donijelo mnoge milijune dolara. Koliku je važnost imao Kardinal Spellman zgodno ilustrira ova mala epizoda. Jedan dopisnik NBC-a posjetio je Radio Vatikan gdje mu je vodič objasnio da se putem radija svakodnevno šalju kodirane poruke kardinalima, nuncijima i svećenicima širom svijeta. Na to je dopisnik u šali upitao: „Dakle tako kardinal Spellman dobiva naredbe iz Vatikana?“ Na to mu je vodič malo podrugljivo odgovorio: „Ne gospodine, nego obratno!“ A ovaj mali vic odražava opće visoko mišljenje o kardinalovim poslovnim sposobnostima. Kad je došao u raj (umro je 1967.) pregledao je redove blaženih, otišao među njih, izabrao stolicu i sjeo. Sveti Petar je namrštio obrve i rekao: „Žao mi je vaša Eminencijo, ali vaše mjesto je tamo prijeko“ -i pokazao na red burzovnih agenata. Kardinal Spellman je bio Veliki Meštar Velikih Poslova Velike Crkve. Svojim spretnim transakcijama, kupoprodajama i investicijama dao je silan doprinos povećanju imovine i bogatstva Crkve. Do 1964. izgradio je 130 katoličkih škola, 37 crkava i 5 velikih bolnica. Godišnje je papi donosio milijun dolara od takozvanog ”Petrovog novčića”. Spellmanove nadbiskupije donosile su godišnji prihod od 150 milijuna dolara, pa je taj čovjek u Vatikanu dobio nadimak – Kardinal Vreća S Novcem. On je stoga imao izuzetno veliki utjecaj u Vatikanu, a američkoj je hijerarhiji priskrbio poseban status unutar Vatikana.

Život i karijera jednog drugog američkog prelata kardinala Cushinga je slična i gotovo tipično američka. Njegov uspjeh je možda bio pretjerano uveličavan od strane ulizivačkog katoličkog i nekatoličkog tiska. Ipak i on i Spellman su postali legende fantastično uspješnog biznisa i proizvodnje novca, kojima se divio i sam Rim. Cushing je bio blizak klanu Kennedy i osobni prijatelj predsjednika Kennedyja. Počeo je kao župnik, a zbog svojih poslovnih sposobnosti brzo je napredovao na hijerarhijskoj ljestvici. Od 1944. do 1969. njegova nadbiskupija povećala se na dva milijuna katolika, pa je bila treća po veličini nakon čikaške (Chicago) i njujorške (New York). Osnivao je nove župe, crkvene redove, a osobito je davao puno novca Jezuitima (Isusovački red). Zbog toga je svaki Jezuita u provinciji Nova Engleska bio obavezan odslužiti tri mise za Cushingovu dušu. Pod njegovom kontrolom bilo je više od 250 milijuna dolara vrijednosti nekretnina uključujući 4 moderne bolnice, 90 župa i oko 130 osnovnih i visokih katoličkih škola. Godine 1963. na poticaj senatora Roberta Kennedyja, Cushing je skupio milijun dolara u samo nekoliko dana. On je također slao milijune dolara u Vatikan.

Cjelokupna američka katolička hijerarhija djeluje poput crkvenih brigada u stalnim marševima stjecanja novca i zarade. U tome je potpomažu bezbrojni pojedinci i organizacije – religiozne i laičke, a koje rade za Crkvu, no ne mogu biti potpuno pod nadzorom. Ako tomu dodamo praktički neograničene mogućnosti i dimenzije za poslovanje i poduzetništvo, onda imamo situaciju u kojoj katolička crkvena i ekonomska hobotnica operira na svim poljima i razinama američkog ekonomskog ustrojstva. Stoga je vjerojatno točna tvrdnja jednog katoličkog financijskog autoriteta, da je Katolička crkva najveća korporacija u SAD, te da je po bogatstvu koje posjeduje i kontrolira – druga, odmah poslije same Države.

Neovisno o vladajućem papi, Vatikan je najviše orijentiran upravo prema Sjedinjenim Državama. Financijsko čarobnjaštvo američke Crkve naročito zadivljuje njegovu administraciju. Državni sekretar pape Pia XII. monsinjor Dell’ Acqua slušajući o spektakularnim uspjesima Crkve u SAD, nije mogao sustegnuti dva uzvika koja se najrjeđe čuju u Vatikanu: „Čudesno! Nevjerojatno!“

I bio je u pravu.

Nastavlja se…

(3052)