KRIVI ZID

Već duže vrijeme svjedočimo kako pripadnici Živog zida skakuću od jedne do druge deložacije ljudi koji više nemaju izlaza osim povinovati se sudskim odlukama ili u pomoć pozvati gore spomenute koji, što mnogima nije jasno, ne sprječavaju deložacije već ih samo odgađaju produžujući tako agoniju ovršenika i stvarajući ionako financijski i na svaki drugi način iscrpljenim ljudima još više nepotrebnih troškova, jer svaka odgoda deložacije se posebno naplaćuje. Jedan od posljednjih takvih pokušaja bio je, a još uvijek traje, deložiranje obitelji Cvjetković gdje je jedna od članica obitelji navodno zapravo osnivačica Štedno kreditne zadruge. Ako netko u tome ne vidi apsurd i kontradiktornost njihovog djelovanja onda zaista ili je zasljepljen ili potpuno neinformiran. Naime, živozidaši su oko kuće koja više nije u njihovom vlasništvu napravili prave barikade od raznoraznih čuda, a pravi vlasnik koji je kuću sasvim legalno kupio već godinama ne može ući na svoj posjed. U ovom je slučaju zanimljivo i to da je otac obitelji Cvjetković svojedobno bio kandidat na listi Ivana Pernara i njegovog Saveza za promjene, stranke koja je sada promijenila ime u Živi zid i s kojom se spremaju na Parlamentarne izbore. Zapanjuje činjenica da ta skupina nadobudnih branitelja ulaska policije i sudskog ovršitelja u nekim anketama dobiva gotovo petnaest posto glasova, ali u ovoj zemlji apsurda ništa nije nemoguće.

Usput, Živi zid otvoreno prijeti ne samo onima koji se s njima ne slažu već i sucima, pa i ministru pravosuđa koji je upozorio kako se sudske odluke moraju poštovati kakve god one bile. Ovako vehementno zalaganje za obitelj Cvjetković, uz moje iskreno žaljenje što im se to dogodilo, je zapravo pritisak na sve institucije koje su u ovo involvirane. Postavljanje bodljikave žice oko tuđeg posjeda je nešto što se u niti jednoj normalno uređenoj zemlji ne može dogoditi, a o prijetnjama da i ne govorim. Živi zid vrbuje svoje članove kao da se radi o nekakvom kultu koji će svojim agresivnim eskapadama u najmanju ruku spasiti čovječanstvo. Ima tamo mladih ljudi koji su očito itekako zavedeni, a u nedostatku posla i s viškom vremena vrlo su laka meta za ove prepredene sektaše gdje se sve što im ne odgovara pretvara u napade na onoga tko im ukazuje da nisu u pravu. Njihova je Facebook stranica doslovno pretrpana onima koje su blokirali čak i zbog najbanalnijih pitanja, oni brišu sve koji postavljaju nezgodna pitanja, a ljude koji su na vrijeme shvatili o čemu i kome se tu zapravo radi difamiraju u javnosti na sve moguće načine. Posebno su im drage uvrede na osobnoj razini, pa ljudima prijete iznošenjem njihovog privatnog života što nije ništa drugo nego ucjena, a na to gotovo nitko ne reagira već im se daje medijski prostor koji nikako ne zaslužuju, prije bi ih trebale dočekati prijave zbog vrijeđanja i omalovažavanja svih onih koji s njima više uopće ne žele imati nikakve veze. Posljednja akcija koju su željeli izvesti, uz barikade u bivšoj kući Cvjetkovića, nije im uspjela jer ih je čovjek jednostavno otjerao ne želeći imati nikakvog posla s njima.

O Živom zidu moglo bi se pisati u nastavcima, što ću i učiniti, ali za ovaj puta mislim kako je i ovo dovoljno, jer njihovu bahatost i agresiju prema svima koji na bilo kakav način ne žele živozidašku navodnu pomoć, blokiranje i vrijeđanje svakoga tko im postavi za njih nepoćudno pitanje i njihovo biranje koga će obraniti uz traženje da se osoba odrekne pripadnosti nekoj drugoj stranci osim njihovoj, svakako zaslužuje još nekoliko nastavaka, a očito je da su medijima zanimljivi posebno kada se Pernar obraća s vrha neke kuće koju navodno brani i vrijeđa, zajedno sa svojim istomišljenicima, sve one koji su došli provoditi zakone ove države, kakvi god oni bili.

(557)