LICE(MJERJE) I NALIČJE CRKVE

Ono što se u Hrvatskoj posljednjih mjeseci događa počinje sličiti na kaptolsku revoluciju koja priziva vjerski fundamentalizam u najgorem mogućem obliku. Trakavica o zdravstvenom odgoju čijem se uvođenju u hrvatske škole žestoko opiru muškarci koji većinu svog života provode odjeveni u haljine ne nazire se kraj, a nakon verbalnog rata sa Vladom Republike Hrvatske prelaze polako, ali sigurno i na konkretne prijetnje i pozive na nove Oluje u kojima bi vjerničko stado valjda trebalo uzeti goleme križeve u ruke i predvođeni pomoćnim biskupom zagrebačkim, monsinjorom Valentinom Pozaićem, krenuti u rušenje demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, iste one koje su i pripadnici tog stada također u većem ili manjem broju također izabrali.

Isto tako valja se prisjetiti ovogodišnjeg blagoslova kuća kada se župnik iz Svetog Jurja na Bregu, Ivica Puškadij požalio da mu ljudi kojima dolazi poškropiti prostorije navodnom svetom vodom i promrmljati par rečenica usput daju samo dvadeset, a on bi minimalno pedeset kuna dok za, primjerice kupnju mobitela, troše znatno veće svote. I dok ljudi u Hrvatskoj teško rade za tridesetak kuna po satu crkvena je tarifa pojedinih njezinih pripadnika za pet minuta posla procijenjena na astronomskih pedeset kuna.

Još se jedan crkveni biser proslavio ovih dana, stanoviti župnik Josip Pavlek iz okolice Novog Marofa koji je ucjenjivao roditelje potpisivanjem peticije protiv zdravstvenog odgoja jer ako ne potpišu obrazac koji im je podijelio, djeca im neće moći biti krizmana te je povodom toga spomenuti sluga Božji izjavio i ovo: „Stojim na principima Crkve i propovijedam Božju zapovijed. Roditelji kad potpišu da žele da njihovo dijete pohađa vjeronauk, oni meni predaju dijete da bih ga ja učio u dogovoru s njima. Želim svako dijete, između ostalog, osposobiti da bude zdrav i normalan čovjek, graditelj novog Božjeg svijeta. Djeci treba zdravstveni odgoj, ali ih treba i uputiti u osnovne vrijednosti. Neću nikome ništa zabraniti ili onemogućiti ukoliko ne potpišu peticiju. Ali treba odgoditi pričest i krizmu i pričekati da cijela obitelj bude spremna prihvatiti principe Katoličke crkve.“ Svaki komentar na ovako bravurozno sročeno objašnjenje od strane župnika Pavleka bio bi apsolutno suvišan.

Nadalje, spomenimo i jedan posebno zabrinjavajući slučaj koji je čak imao i sudski epilog, a tiče se pravomoćno osuđenog pedofila, velečasnog Ivana Čučeka, koji i prije odslužene uvjetne kazne zbog napastovanja djece bez problema ponovno priprema male prvopričesnike za sakrament svete Potvrde ili krizme uz glupavo i nevjerojatno očitovanje njemu nadređenih koji su bez imalo srama objasnili da se na dokazanog pedofila i perverznjaka još nitko od roditelja te djece nije požalio.

Isto je tako bilo sramotno, bezobrazno i iznad svega licemjerno očitovanje Crkve u slučaju male djevojčice Nore za koju se gotovo cijela Hrvatska bez obzira na imovinske, uglavnom neprilike, digla i pridružila sakupljanju ogromne svote novca za njezino liječenje u Americi. Naime, na opravdano propitkivanje osiromašenog, ali i humanitarno osviještenog pučanstva zašto se i Crkva nije uključila svojim novčanim prilogom, ta je institucija uputila nevjerojatno farizejski odgovor kako Crkvu čine vjernici koji su uplaćivali novac, pa se samim time može smatrati da je i ona u svemu tome itekako sudjelovala, što je izazvalo podsmjeh, ali i zgražanje većine javnosti, da bi naknadno, tko zna od kuda izvukli neku uplatnicu i Urbi et Orbi svečano objavili kako su i oni pridonijeli akciji sa čitavih – za njihovo bogatstvo i onime čime raspolažu u materijalnom smislu – apsolutno mizernih pet tisuća kuna.

Nedugo nakon te silno humane geste došlo je i vrijeme korizme povodom koje se oglasio i predsjednik Iustitie et pax Vlado Košić, inače trenutno zaposlen na mjestu šefa sisačke biskupije, koji je vjernicima spočitnuo odlazak u trgovačke centre pogotovo nedjeljom, ali to očito nije zabranjeno ili blasfemično učiniti ukoliko je u jednim od njih u tijeku podjela crkvenih letaka protiv uvođenja četvrtog modula zdravstvenog odgoja u hrvatske osnovne i srednje škole, pa makar se to događalo na „dan kada se i Bog odmara“.

Ovakvih bi se primjera moglo naći i spomenuti na pretek, ali završavamo sa jednim koji je sve, posebno hrvatske vjernike i njihove pastire doslovno šokirao, a to je iznenadna objava ostavke još uvijek aktualnog pape Benedikta XVI., koju je 11. veljače 2013. vrhovni poglavar Katoličke crkve i neosporni moralni, bezgrešni autoritet vjerničkog puka objavio, a koji već u ovozemaljskom životu nosi titulu Svetog Oca, što je usput rečeno heretičko tituliranje jedne smrtne osobe protivno nauku Biblije, knjige koja u Evanđelju po Mateju 23,9 lijepo kaže: „Nikoga na zemlji ne nazivajte svojim ocem, jer imate jednoga jedinog Oca, onoga nebeskoga.“ Objavu ostavke je čitava crkvena hijerarhija, zajedno sa masom vjernika kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta dočekala sa suzama u očima, a taj, gotovo jedinstven čin u novijoj crkvenoj povijesti okrunila silnim epitetima, pohvalama i neskrivenim divljenjem na hrabrosti, altruizmu i doslovno junačkoj gesti, iako bi ovakvo kukavičko povlačenje – što su doslovno citirane riječi jednog vjernika – u vrijeme kada Katoličku crkvu potresaju silni skandali, zapravo trebala biti uvreda za svakoga tko vjeruje, jer im je upravo kler kroz stoljeća u vjernički mentalni sklop utuvio kako papu na mjesto apsolutnog suverena svih katolika uz pomoć Duha Svetoga postavlja Božja providnost i u Svetoj Stolici bi trebao ostati sve do završetka svog zemaljskog života bez obzira na dob, zdravstveno stanje ili bilo što drugo. Sad, ili je nepogrešivi Bog i papin šef totalno fulao u svojoj procjeni kod izbora Josepha Ratzingera ili je Benedikt XVI. odlučio svevišnjem otkazati poslušnost, što je direktor svemira uz pomoć svetog Ilije odmah dao do znanja odapevši strijelu Božju ravno u kupolu bazilike svetog Petra, inače izgrađene od prodaje fore naivnim vjernicima kako je tamo baš taj Petar i navodni prvi papa pokopan, iako nigdje na svijetu ne postoje bilo kakvi dokazi da je spomenuti svetac i papa broj jedan ikada kročio u Rim i pripadajuću mu okolicu.

Licemjerje institucije koja se naziva Katoličkom crkvom traje već gotovo dva tisućljeća i neće prestati sve dok postoje oni koji slijepo vjeruju u nikada dokazanu činjenicu da ju je upravo Bog osobno, uz posredništvo svoga sina na zemlji, osnovao, a njene dobro i sigurno uhljebljene zaposlenike postavio za svoje namjesnike na zemlji te jedine posrednike između vjerničkog stada i nekog nevidljivog bića tko zna gdje smještenog u bespućima svemirskog prostranstva, koji se užasno naljuti ako mu se ne molite, klanjate i njegovim zemaljskim izaslanicima ne plaćate to posredništvo na svakoj misi, posveti stambenog prostora, krstitkama, crkvenom vjenčanju i na kraju sahrani, pa makar vam to bio posljednji novac koji trenutno posjedujete.

(6671)