MALO VITRA U VLADI

Gospođa premijerka navodno je rekonstruirala Vladu RH smijenivši tri ministra i jednu ministricu za koje, osim financijaša Šukera, uopće sada nije bila potrebna smjena, a s obzirom na neke druge likove koji su iz tog društva trebali već odavno odletjeti. Vjerojatno je opravdano i izbacivanje Branka Vukelića, ali on također spada u skupinu onih za koje se davnih dana trebao pobrinuti Zavod za zapošljavanje, jer prošlo je već podosta vremena od padanja helikoptera, MIG-ova i gradnje mosta koji nikamo ne vodi, osim možda prema selu rečenog, sada bivšeg ministra obrane. Po tom se mostu, koji košta silnu lovušu, nitko nikada nije provezao, a po svemu sudeći niti neće, pa ni sam Vukelić, kojemu će to ostati valjda trajni spomenik na nesposobnost i glumatanje dobrotvora po lokalnoj seoskoj razini.
Božo Biškupić, dobroćudni djedica s Debanićevog brijega u Vrapču, najpoznatiji po tome što je bio osobni fotograf Ive Sanadera, također odlazi iako nije napravio apsolutno ništa – ni dobro ni loše. Njega će zamijeniti Jasen Mesić, a za one slabijeg pamćenja, to je lik koji se na prošlim izborima kandidirao za gradonačelnika Zagreba i trajao upravo toliko dugo koliko i predizborna kampanja za tu funkciju. Kakve veze tip ima s kulturom znaju samo dragi Bog na nebesima i Jadranka Kosor, također stacionirana na nekom oblaku s kojega ne vidi da ovaj njen pokušaj katarze pred hrvatskom javnošću s nekakvom rekonstrukcijom nitko normalan ne doživljava ozbiljno.

Da je zaista nešto htjela rekonstruirati prvi bi se na popisu trebali naći Božidar Kalmeta i Darko Milinović, ali oni stoje „kano klisurine“, moćni i nedodirljivi. Ili još bolje, trebala je deinstalirati kompletnu garnituru ministara, počevši od sebe, te raspisati izvanredne izbore i priznati da nema snage, volje, a ni znanja spasiti Hrvatsku od neminovnog bankrota i sindroma Grčke. Međutim ne, ona smjenjuje Marinu Matulović – Dropulić kao da će šutiranje spomenute gospođe iz Vlade dekontaminirati okoliš od političkog otpada koji već godinama terorizira građane Hrvatske svojom demagogijom i nesposobnošću. Možda bi bilo pametnije da je bivšu ministricu Dropulić Jadranka postavila umjesto Šukera, jer ta žena barem zna kako zaraditi silnu lovu, pa bilo to i preko dionica Radićevog IGH.
Na kraju se nameće zaključak kako je sve to samo „malo vitra“ prema onome što ovoj zemlji stvarno treba, a to je uragan pete kategorije koji će pomesti i zauvijek otpuhati kompletnu garnituru političara što su Hrvatsku ne samo doveli na rub ponora, već je i doslovno strovalili u bezdan.

(1396)