MONSTRUOZNA DJELA LJUDI BEZ SRCA

Zlostavljanje djece je samo po sebi grozan čin u kom god obliku ono bilo. Nikada mi nisu bili jasni ljudi koji mogu zlostavljati djecu, ali kada čujem da se zlostavljaju djeca s poteškoćama u razvoju onda se zbilja zapitam: Bože gdje ide ovaj svijet?

Najčešće se radi o djeci koja imaju mentalne retardacije, iako ima slučajeva i kod djece s tjelesnim manama. Kod nas su takvi slučajevi manje poznati, još uvijek se ni ne priča o tome toliko, ali svi se sjećamo slučaja kada je domar zlostavljao djecu u Zagrebačkom Caritasovom centru za nezbrinutu djecu s mentalnom retardacijom.

U svijetu je bilo slučajeva koji su odjeknuli kao bomba u javnosti.

Vjerojatno jedan od najpoznatijih je onaj gdje je jedan terapeut koji je radio s tom djecom priznao da je u 29 godina staža u raznim ustanovama silovao čak 114 djece!!! I to mentalno hendikepirane djece! Zapitaš se kada to čitaš dali postoji adekvatna kazna za takvo čudovište??? Što mora biti u mentalnom sklopu takve osobe da ide to raditi??

Još jedan od takvih slučajeva se desio u Čileu gdje su djecu vezali za krevet i zlostavljali. Zanimljivo je da je to udruga koja radi pri Katoličkoj crkvi. Dokazi su se naravno probali prikriti, a Vatikan se oglasio samo s izmjenom zakona u kojem i dalje biskupima ne daje obavezu da prijave takve slučajeve u svojim župama, kao i da se poduzmu određene mjere sprječavanja nastavka i ponavljanja takvih odvratnih djela. Nasuprot tome štite zlostavljače primajući velikodušne donacije za iskupljenje grijeha.

Istraživanja u SAD-u su dovela do zastrašujućih saznanja. Naime, godišnje se zlostavlja 1 milijun djece, a od toga čak 20% ih je s trajnim oštećenjima što mentalnim što tjelesnim. Oko 1200 tako zlostavljane djece umire na godinu.

Također sablažnjava činjenica da je većina mlađa od 5 godina, a čak 50% ih je mlađe od 1 godine!!!

Kazne su nažalost jako male i blage. U slučaju domara iz Zagreba je kazna samo 6,5 godina. U svijetu se kreću između 8-12 godina!!!

Što je 12 godina zatvora za takvo čudovište koje uništi i ono malo života koje bi takva djeca mogla i trebala provesti u miru okružena ljudima koji ih vole, žele im pomoći  i pružiti podršku i pažnju

Naime, njima samo to i treba puno ljubavi strpljenja, podrške i topline obitelji. To je najbolja i najveća pomoć koja im se može pružiti.

Žalosno je što ljudi okreću glavu od te djece, sažalijevaju ih i misle da oni nemaju osjećaje i potrebu za  koliko toliko normalnim okruženjem.

I zato drugi put kada vidite dijete koje ima bilo koji oblik trajnog oštećenja, poklonite mu osmijeh.. Ali onaj od srca!

(1346)