MY MOON

Saborska rasprava o već trećem rebalansu hrvatskog proračuna ove godine bila je neiscrpni izvor gluposti, uvreda i predbacivanja tko je kriv za sadašnje stanje u državi. Oporbeni su optuživali vladajuće, ali ni oni nisu ostajali dužni, pa se tako vraćalo na Račana i Tuđmana, a najdalje je otišao legendarni Baja Jurjević, poručivši stranci na vlasti kako će uskoro krivca tražiti i među pojedincima koji su egzistirali još tamo u devetnaestom stoljeću.
Ipak, šlag na tortu rasprave o rebalansu stavila je izvjesna Božica Šolić, ili tako nešto slično, počastivši kolegu oporbenjaka tako što mu je lijepo pred svima poručila da je jedan obični majmun. Nakon gospođine izjave nastala je sveopća graja gdje su oporbeni tražili opomenu, a vladajući se smijali kao da je Božica izbacila foru godine, sve dok neki biser u pozadini nije objasnio kako spomenuta zastupnica zapravo nije frajeru rekla da je nešto od čega je možda i ona nastala, već da je on njezin mjesec!? Predsjedavajući barba Luka, zbunjen i zaprepašten, a nadasve gluh, nije imao pojma o čemu se radi jer očito ne barata niti hrvatskim, a kamoli engleskim jezikom. Dokaz tome je dao idućeg dana kada je, osvrćući se na Kajinove ljubomorne ispade što odbjegli bivši premijer plovi na jahti, rekao neka ga više ostavi na miru i postavio pitanje što su se Sanadera “svi dovezali“. Ovu jezičnu bravuru teško je prevesti na hrvatski uz najbolju volju i poznavanje različitih dijalekata iz cijele Hrvatske, ali i šire.

Što je Bebić time mislio reći ostati će vjerojatno tajna koju samo on zna, ali zato je već spomenuti Kajin, plačući na francuskom, vrlo razumljivo dao do znanja što misli o odluci da uvaženi zastupnici od sada sami moraju plaćati cugu i novine. Siromašni je Istrijan tu strahotu nazvao događajem par exellence, jer je nedopustivo da on kao zastupnik ujutro više neće moći pročitati novine, kao da na snagu danom objave stupa zabrana o prelistavanju i memoriranju tiska u Hrvatskom saboru. Po Kajinu je ispalo da će se svima koji uđu u zgradu dotične institucije odmah na vratima pod prijetnjom sile oduzimati svu štampu koju nose pod rukom. Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je beskrupulozno oduzimanje od plaće svim bogatašima što prihoduju više od tri tisuće mjesečno pretvorio u alkoholne pare i tužno, u stilu glavne seoske narikače, vapio do neba kako se u ovoj zemlji čovjek više ne može niti napiti. Kao da je nemogućnost padanja u delirijum tremens i manjak promila jedino što muči sve one koji će ostati bez nekoliko stotina kuna već idući mjesec.
S obzirom da je ovo tek treća izmjena proračuna ove godine, tko zna što će nam političari pripremiti za dva ili tri mjeseca u četvrtom rebalansu, ali sigurno je da se već godinama jedino hrvatski građanin na kraju svega osjeća kao My Moon.

(9252)