O PRIJATELJSTVU I LJUBAVI

Prijatelj je onaj tko te se sjeti kada se najmanje nadaš, koji sjedi uz tebe kada ti najviše treba, koji staje na tvoju stranu i onda kada možda nisi u pravu i spreman je posvađati se sa cijelim svijetom, sa svima drugima upravo zbog tog vašeg prijateljstva. To je ona osoba koja kad te napadnu iz svih oružja izvuče ono najteže, upravo svoje prijateljstvo prema tebi. To je netko tko nikada neće otići od tebe kada ti treba, pa makar otkazao sve ljepote ovoga svijeta, to je netko tko je podrška uvijek, a ne da se prijateljstvo shvati kao da ti moraš biti taj koji si stalno tu, a jesi samo što onaj tvoj navodni prijatelj misli kako ti to moraš, a ti prijateljstvo shvaćaš drugačije, jer to tako hoćeš. Prijatelj je i onaj tko neće biti s tvojim neprijateljima što god ti učinio, neće te kritizirati, optuživati, pa taman učinio najgoru stvar na svijetu. Ne, on će ostati s tobom uvijek, kada si savršeno zdrav i bogat ili kada si bolestan, sam i siromašan. Doći će k tebi s bilo kakvom sitnicom koja ti je tada potrebna, neće te ni pitati što trebaš jer ako ti je prijatelj to će i sam znati. Prijatelj je onaj tko te ne pita kako si jer to zna, zna kada ti je teško, a zna i kada si sretan i u svim životnim situacijama je tu, ne odlazi nigdje kada zna da ti je potreban, nema te sile na svijetu koja će ga spriječiti da ostane uz tebe, s tobom, da te drži za ruku ako noću nisi dobro, ne zalupi vrata za sobom i pobjegne kao da ga netko tjera samo zato da mu možda ne bi rekli nešto što ne želi toga trenutka čuti, jer pravi prijatelj uvijek hoće čuti što mu imate za reći, dobro ili loše. I prijatelj vam nikada neće naglašavati da vam je podrška njegovo prijateljstvo jer i on i vi to itekako dobro znate. Nije bitno ponavljati niti govoriti takve stvari. A ukoliko dođe do konflikta, pravi će prijatelj prešutjeti dok se sve ne smiri i onda sjesti i pokušati riješiti problem koji je nastao, neće se prestati javljati jer zato i je prijatelj, da ostane. I na kraju, pravi vam se prijatelj nikada neće javiti samo onda kada mu je lose i kad ostane sam, kada je njemu teško i kada nema nikoga pa mu i vi dobro dođete. To nije prijatelj, to je netko tko traži prijateljstvo, očajnički traži iskreno prijateljstvo, ali ga jednostavno ne zna dati i pokazati, pa samim time niti naći. Vi ste njemu pravi prijatelj jer znate da će se upravo tada javiti, kada nikoga nema i kada mu je najteže, a nikome to ne može reći, ali to više nije prijateljstvo, to je jednostrano voljenje i poštovanje nekoga za koga bi htjeli da vam zaista bude prijatelj, htio bi i on možda, ali se svim silama trudi da to ne bude jer zapravo nije od koga imao naučiti što je to pravo prijateljstvo. Iskreno, žao mi je takvih ljudi, jer jednom kad opet ostanu sami i kad neće imati s kime podijeliti svoju bol neće biti niti one druge strane. Ljudi shvate što si im davao tek kada to prestaneš činiti, a kad to shvati, shvatiti će da ti nikada nije niti bio prijatelj.

I da… Ne želim biti ničiji prijatelj, ne želim više biti ničije rame za plakanje, želim biti voljen ili barem poštovan, držati se s nekim za ruke i prošetati parkom ispod mog prozora… Pun je zelenila sada, a možemo sjesti i na klupu i pričati dugo, dugo… Ne želim biti tu uvijek za nekoga tko me se sjeti kada nikoga drugoga nema, tada shvati da i ja postojim, ne želim to više, jednostavno neću. Znam svoje mane, imam ih tisuću, ali znam i koliko vrijedim, koliko puno ljubavi mogu dati jer kad dajem onda je to beskrajno i bezrezervno. Ne želim više biti onaj koga će se netko povremeno sjetiti, želim biti onaj koji će uvijek biti prisutan u nečijim mislima, onoga tko će me pitati kako sam i kad zna da sam dobro, a pogotovo kada zna da sam loše. Ne želim više takve ljude u svom životu, želim biti dio nečijeg života, onaj važan dio kao što želim da netko postane moj najvažniji dio kako danju tako i noću, koga ću sanjati sa smiješkom i buditi se znajući da u svakom trenutku mogu nazvati i reći barem kurtoazno dobro jutro. Dosta mi je onih koji u nedostatku boljih i dražih od mene traže utjehu jer više je neću davati nikome osim onoga tko tu utjehu zaslužuje i uvijek će je znati vratiti.

(5887)