OD LJUBAVI DO MRŽNJE

Ljudi se sastaju i rastaju svaki dan, nije to ništa čudno, brakovi se raspadaju, veze pucaju zbog tisuće razloga. Zapravo, svatko ima neki svoj zamišljeni ili stvarni uzrok, nepremostive razlike u načinu života koji je do tada vodio, preveliki osobni egoizam koji mu ne dozvoljava priznati autoritet ili želje onog drugog, nesklonost kompromisu i još štošta drugo. Međutim, što se dogodi kada se ta silna ljubav koju, kolokvijalno rečeno, osjećamo danas već sutra pretvori u doslovno mržnju, osvetu, spremnost da se napakosti, u svakoj prilici i u svakom pogodnom trenutku, onome koga ste do jučer neizmjerno voljeli i cijenili.

Uvijek se govorilo kako je od ljubavi do mržnje mali korak, tanka nit koja stoji između ta dva krajnje suprotstavljena emocionalna stanja, kako u bračnom životu, vezama koje su prolazne ili pretpostavljeno stalne, koje nisu zapečaćene službenim potpisom kod matičara, ali ništa manje nisu bitne ni poslovne veze, egzistencijalna povezanost kroz poslovno partnerstvo, zatim prijateljstva, poznanstva i sve ono što zapravo spaja ljudski rod kroz druženje bilo koje vrste.

Uvijek mi je bilo nejasno zbog čega se ljudi, kada dođe do tog čina razilaska silno trude napakostiti jedni drugima i što je to toliko iskonsko u čovjeku negativno i krajnje degutantno da je spreman svetiti se onome s kojim je do nedavno dijelio sva zla i dobra zajedničkog života. Obično se radi o uvrijeđenosti, povrijeđenosti one druge strane, ali da li je to doista takva tragedija koja se ne može ili ne želi jednostavno prespavati, dobro razmisliti i nastaviti dalje, te usput onom drugom poželjeti svu sreću u životu bez osvete, predbacivanja i neminovnog vraćanja u prošlost.

Ali ne, umjesto toga rastavljeni ljudi jedni druge ucjenjuju djecom, prijete obznanjivanjem svima nekih prošlih događaja koji su u svačijoj prošlosti egzistentni u većem ili manjem obimu ili obliku, većoj ili manjoj mjeri, spominju grijehove kojih smo svi mi puni i ne može se naći nitko potpuno nevin i besprijekoran.

Svi smo mi samo ljudi koji teško opstajemo kao jedinke, pa bi bilo puno svrsishodnije i učinkovitije da sa osobom s kojom smo raskrstili bračni, prijateljski ili poslovni odnos ostanemo barem donekle u dobrim odnosima jer nikada ne znamo što nam budućnost nosi i hoće li nam baš taj kojega danas proklinjemo i uvjetno rečeno mrzimo, sutra možda opet zatrebati u bilo kojoj i bilo kakvoj nezavidnoj, a možda čak i bezizlaznoj situaciji.

(888)