ROPKINJE PONEKAD I VLASTITIM PRISTANKOM

„Pa moja žena je, ja mogu s njom što hoću“, „Nisam joj ništa napravio samo sam je malo opomenuo“, „Nisam je ja lupio pala je“.. i koliko još otrcanih fraza čujemo kada se muškarcu postavi pitanje zašto je udario ženu, što joj je podljev ispod oka i slično. Žena je njegova i on s njom može što hoće, a najžalosnije je što mu i zakon i sudovi to dopuštaju. Jer koliko puta se treba prijaviti zlostavljanje, premlaćivanje da bi se odreagiralo i zaštitilo tu ženu? On dobije prijavu redovnim putem, dođe doma pa je još malo premlati jer ga je prijavila i idemo dalje…. Naravno, to se ne tretira kao kazneno djelo. Dok na red dođu prijava i sud, ona je već mrtva ili u tolikom strahu da sve što je rekla do tada demantira. Svjedoci smo tolikih slučajeva gdje žene smrtno stradaju upravo radi spore policije, sudova i loših zakona. Sigurne kuće samo nose takav naziv, jer tko god se malo više potrudi saznat će gdje su, gdje je ta žena praktički sakrivena. I naravno macho frajer, njemu nitko ništa ne može, će i tamo otići i odvesti je nazad doma jer to je njegova žena i samo on ima na nju prava.

Žalosno je da žene trpe nasilje, trpe premlaćivanje, vrijeđanje, silovanja u braku ili vezi – i što je još gore – pravdaju zlostavljače.

„Ma nije on kriv ja sam ga naljutila“, „On je bolestan što će“, „Ma on mene voli ali je malo eksplozivan“…  Pa do kada ćemo biti tako blesave i puštati to? Pravdati ih, davati im otvorene ruke da rade s nama što žele, da nas praktički pretvore u svoje robove, a mi ćemo biti dobre ženice, doma kuhati, peglati, prati da mu sve bude lijepo i kuhano kada dođe, da su mu košulje ispeglane kada ide van glumiti idealnog muža. Naravno za to ćemo dobiti nagradu, ovaj put porcija pet šamara umjesto šest.

Nekada pomislim da smo sve mi i same krive jer one koje su zlostavljanje ne prijavljuju, mi koje nismo, mi okrećemo glavu i dobijemo divan spoj.

U Hrvatskoj se svakih 15 minuta fizički napadne jedna žena, svaka treća je žrtva fizičkog nasilja a čak 83% ih nikada ne prijavi zlostavljača!!!! Pa kada ovo vidite onda se zbilja pitate tko je tu lud? Zašto šute i trpe batine, prikrivaju sve? Žene koje prijave nasilje u prosjeku 7-13 godina trpe sve prije nego se odluče na prijavu! Pa da je 7-13 dana bilo bi previše. Veliki broj žena trpi sve to kao radi djece, ali mi nije jasno kako radi djece?? Pa zar treba pustiti dijete da živi u takvom okruženju? Da gleda kako tata tuče mamu, da to usvaja kao normalno odnošenje prema ženi? Da i ono sutra postane tatina slika i prilika???

Oprostite možda sam ja blesava, ali mi nije jasno kako i zbog koje ljubavi, obitelji, djece, trebate pustiti da vas se premlaćuje, a vi sve zataškavate i smješkate se u društvu hvaleći se idealnim mužem.

Zakoni su i tako jako loši, pravosuđe sporo, a ovakvo ponašanje žena im samo ide na ruku.

Sjetite se slučaja Magaš, gdje se žena branila i dobila godine zatvora, te joj je oduzeto dijete. Da, ubila ga je, ali u samoobrani! Nakon toga je okarakterizirana ona kao zlostavljač, a on kao idealan muž, bez obzira što je ona zlostavljana tko zna koliko dugo.

Nedavno je Zagreb šokirala vijest o ženi koja je nađena kraj kante za smeće, pretučena. Muž naravno u šoku i suzama. Na kraju se ispostavi kako ju je dragi muž vezao,  tukao sve dok joj nije smrvio kralješke, slomio vrat, nanio joj petnaestak rana po tijelu paleći je raznim predmetima i onda je kao komad smeća izbacio na ulicu kraj kontejnera! Po našem zakonodavstvu vjerojatno više od 8 godina zatvora neće dobiti. Osam godina za takvo monstruozno iživljavanje je jednostavno prestrašno!!!

STATISTIČKI PODACI:

 Sedam najbrutalnijih načina zlostavljanja žena u svijetu:

 1-      Otimanje mladenke od strane budućeg supruga, prisilno silovanje ne bi li zatrudnila i tako je obilježava kao svoju

2-      Ubojstvo iz časti, najčešće radi odbijanja ugovorenog braka, traženja razvoda, nepoštivanja supruga i njegove obitelji. Najviše takvih slučajeva čak pet tisuća godišnje se dešava u Indiji, ali takvih slučajeva ima i nama bliskim i demokratskim zemljama Njemačkoj, Italiji..

3-      Spaljivanje mladenke – najčešće Indija, Pakistan. To rade muž i njegova obitelj, spale je živu jer nije dobra.

4-      Paljenje kiselinom – najčešće Afganistan. Uglavnom po licu, nerijetko i po očima, te također obilježavanje mlade.

5-      Kastracija genitalija – uklanjanje unutarnjih ili vanjskih dijelova spolnih organa, najčešće u Africi, i to curica između 4 i 8 godine.

6-      Trgovina ljudima – 500 000 žena Srednje i istočne Europe koje se prodaju u bijelo roblje, najčešće Ukrajina, Rusija, Bjelorusija, Albanija.

7-      Seksualno ropstvo – u Gani najčešće. Obitelji radi prekršenog obećanja ili duga moraju udati kćer djevicu da bi pružanjem seksualnih usluga vratila dug oštećenoj obitelji.

(6361)