SEKTA, VJERA, RELIGIJA

„Sekta“- i riječ postadoše kleroinkvizitorima oružjem masovnog uništavanja nepodobnih!

Riječ sekta ili sljedba (najčešće je to religiozna) u njezinom pravom smislu znači grupa koja ima svoj vlastiti ali i drugačiji pogled na svijet od religija ili filozofija s kojima dijeli životni prostor.

No, tijekom stoljeća biva zlorabljena te postaje oružje kleroinkvizitorima za masovno uništavanja drugačije vjerujućih, mislećih i nepodobnih. Pojedinci ili grupe koji se nisu podredili čelnicima privilegiranih državnih religija oduvijek su predstavljali  neku vrstu „fiksne“ egzistencijalne opasnosti pa su ih stoga proglašavali neprijateljima vjere = boga i domovine kako bi ih lakše i brže mogli staviti na stup nacionalnog srama s ciljem da ih narod osudi i preda sudu koji ih je redovito osuđivao na fizičku ili psihičku smrt

Kleroinkvizitori su tražili jednu riječ s kojom bi bez puno objašnjenja i uvjeravanja (ali učinkovito) „u ime božje volje“ mobilizirali svoje vjernike za diskriminaciju, odnosno proganjanje u procesu psihičkog i fizičkog uništavanja svih onih koje su oni prethodno osudili na smrt. To im je uspijevalo najprije s riječju heretik, hereza a kasnije s riječju sekta, sektaš. U najnovije vrijeme hrvatski kleroinkvizitori nadodali su svojem rječniku nove pojmove kao npr. komunist, komunjara, agnostik, peder i New Age pristaša. To se može iščitati iz najnovijih antidemokratskih aktivnosti hrvatskih kleroinkvizitora s kojima su otvorili tzv. „Pandorinu kutiju“ brutalne, bestijalne i zločinačke srednjovjekovne inkvizicije!?

Zašto i kako je to moguće? Moguće je zato što religije koje su od strane države privilegirane još uvijek smiju protuustavno i protiv naučavanja osnivatelja njihove religije u Hrvatskoj učiti i propovijedati svoje dogme. No te dogme, za koje vjerski čelnici tvrde da se baziraju na tzv. svetim knjigama = božjoj volji, pozivaju na vjersku netrpeljivost, uništavanje nevjernika i prijestupnika moralnog klerikalnog kodeksa te na neposlušnost i rušenja vlade ako im se ne dopusti organizirati i živjeti njihovu klerikalnu državu u državi. Religiozni vođe se do sada nisu distancirali (a trebali bi to učiniti po Ustavu RH) a kamoli odstranili tekstove iz svojih „svetih knjiga“ po kojima su tokom povijesti poubijali na stotine milijuna ljudi i na temelju kojih se i danas bore protiv sviju onih u Hrvatskoj koji im se ne žele podložiti, odnosno, koji im ne dopuštaju klerikalno apsolutističku državu u državi.

Drugim riječima, za vođe privilegiranih religija u sekularnoj Hrvatskoj je uništavanje drugačije vjerujućih i mislećih i nadalje izričita „volja božja“ kojoj bi se trebali podrediti svi pa i nevjernici ili drugačije vjerujući!? To je skandal koji se ne bi smio tolerirati! Iako ih na putu do stvaranja apsolutističke i diktatorske klerikalno-vatikanske države  trenutno sprječava Ustav RH i pozitivni zakoni demokratskih država EU, to ne znači da inkvizicijski kleromanipulatori nemaju pripremljene lomače te samo čekaju priliku da ih ponovo zapale! (Karl Jaspers, filozof).

Vlašću opsjednuti religiozni vođe privilegiranih državnih religija, točnije,  klerikalni inkvizitori osjećaju da vrijeme ne radi za njih pa su se stoga odlučili (usprkos napretku duha u hrvatskom narodu koji se očituje u ostvarivanju ljudskih prava, slobode, znanja i kulture) pojačati pritisak na državne institucije i vladu da im iz državnog proračuna ne samo osigura nego i poveća financiranje  instaliranja psiho manipulatorskih piratskih programa u podsvijest djece preko vjeronauka i drugih za učenje prikladnih piratskih programa koji se temelje na dogmatskom učenju a ne na učenju osnivatelja njihove religije ili Deset zapovijedi na kojima se bazira i Ustav RH a niti na programima znanstvenika.

Piratski religiozni programi djeluju po principima kompjutorskih virusa koji reagiraju automatski, preko ljudskih osjetila, aktivirani izgovorenim riječima, pokazivanjem slika ili intonacijom prikladnih tonova. Isto kao u tehnici, tako i kod ljudi, upotrebom zaporke, odnosno, izgovorom određenih verbalnih pojmova ili riječi autora piratskih programa, u ovom slučaju to su riječi klerikalno inkvizicijskih vođa npr. riječi sekta, sektaš, komunist, komunjara, agnostik ili New Age sljedbenik te se program automatski aktivira.

Piratski programi imaju dva osnovna naloga: prvi – isključiti u svijesti vjernika odnosno sljedbenika sve postojeće pozitivne tj. etičko-moralne programe rasuđivanja a potom uključiti u podsvijesti prethodno instalirani piratski program koji ima nalog aktivirati religioznu netrpeljivost, diskriminaciju, proganjanja drugačije vjerujućih i  mislećih s ciljem psihičkog i fizičkog izlučivanja i uništavanja. Taj piratski, kleroinkvizicijski program instaliran je, kao što je već bilo spomenuto, dogmatskim učenjem i utisnut u podsvijest djeteta odnosno čovjeka na način da reagira na određenu riječ, zaporku, koja ga aktivira.

Obučemo li taj programsko piratski proces u moderni ratni jezik onda to zvuči ovako; Riječju „sekta, sektaš“ kleroinkvizitori ili generali-vojnici aktiviraju (djeluje na principima daljinskog bežičnog upravljača smrtonosnog oružja) u podsvijesti svojih vjernika program uništavanja svih onih koje su oni prethodno identificirali, ožigosali te osudili na smrt pojmom sekta, sektaš, komunist, komunjara i New Age sljedbenik – ali i u daljnjem smislu i sve druge tzv. kršćanske religije koje im se ne žele podrediti. Tko je naposljetku odgovoran za eventualne protuzakonite zločine vjernika privilegiranih religija? Svećenstvo je do sada još uvijek tvrdilo – krivi su izvršioci, dakle vjernici sami i državni sudovi! Po tom su se principu pojedini religiozni vođe i ispričali za nedjela pojedinih zalutalih sinova i kćeri svoje crkve!

Za prosudbu – koje su religije božanske a koje ne, odnosno, da li klerikalni inkvizitori provode božju volju u narodu ili ne mogla bi nam pomoči, među ostalima i  slikovita prispodoba Isusa iz Nazareta koja glasi;  „Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. (44) Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.“ (45) „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“

Religije privilegiranih klerikalnih inkvizitora u Hrvatskoj mogu se također usporediti s drvećem na kojima vise njihovi plodovi pa prema tome ne bi smjelo biti niti teško, nijednom tražitelju istine prepoznati koja je od njih, u klerikalnom smislu, sekta a koja ne!?

U principu vrlo je jednostavno i sigurno ako se uzme u obzir da zdravi razum čovjeka, gotovo nepogrješivo reagira preko profinjenih i dubokih svojih predosjećaja i osjećaja na sve što nije u skladu s kozmičkim zakonima, npr. s Deset zapovjedi i s njegovom čistom, neopterećenom savješću koja je u pravilu u komunikaciji s kozmičkom sviješću, kao dijelom nje, i, kao takva je u stanju prosuditi što je božje a što nije! No prepoznavanje sekte ne ide bez prethodnog vlastitog truda a to znači da se najprije moramo potruditi da samom sebi osvijestimo osnovne sadržaje, odnosno rituale kao i hijerarhijski i socijalni sustav religije koja za sebe tvrdi da je prava i jedina te njezino učenje usporediti s izvornim učenjem njezina osnivača na kojeg se ista poziva. Možebitni deficiti ili razlike u učenju i življenju osnivača religije s jedne strane te učenje religije i življenje njezinih čelnika i vjernika koje ste ispitivali s druge strane ukazuju na odcjepljenje, odnosno, u pravom smislu riječi na njezino sektaško učenje i sljedbu.

Prosudite sami o religijama oko sebe:

1. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako tvrdi (suprotno tvrdnjama svojeg osnivača) da je jedina prava i osnovana od Boga te da su stoga sve druge nebožanske i sotonske.

2. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako tvrdi (suprotno tvrdnjama svojeg osnivača) da su svi oni koji joj se ne podrede od Boga prokleti i da će njihove duše biti kažnjene vječnim ognjem iza fizičke smrti.

3. Jednu religiju možete razlikovati da li je ona sekta ili ne po njezinom strogom hijerarhijskom sustavu. Na vrhu hijerarhije jedne sekte nalazi se apsolutni vođa, guru koji se dopušta nazivati pridjevima koji ga izjednačuju s bogom.

4. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako njezin vođa za sebe tvrdi (suprotno tvrdnjama svojeg osnivača) da ga je sam bog postavio za jedinog božjeg vođu na Zemlji i da ga je autorizirao za sva izvršavanja ovlasti u njegovo ime. Ako za sebe tvrdi  da je nepogrješiv u interpretaciji vjere i da ima pravo odlučivati i o tome kako se njegovi sljedbenici moraju ponašati i živjeti u svim, pa i u najintimnijim segmentima privatnog života npr. po pitanju, bračnog partnera ili pri uzimanju kondoma ili sličnog.

5. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako tvrdi – suprotno tvrdnjama svojeg osnivača – da je božja volja religioznim ritualima učlanjivati i dojenčad i to suprotno Ustavu RH i protiv osnovnih neotuđivih ljudskih prava koja ne mogu otuđiti niti roditelji djeteta kao što je to npr. pravo na slobodno religiozno samoopredjeljenje.

6. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako tvrdi (suprotno tvrdnjama svojeg osnivača) da je svaki učlanjeni vjernik njezina vlast i da više ne može, niti kao odrasli čovjek, izići iz nje i ako to usprkos njezine zabrane učini da mu prijeti svim mogućim fizičkim i psihičkim sankcijama i izolacijama i diskriminacijama a njegovoj duši na drugom svijetu prijeti vječnim prokletstvom.

7. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako tvrdi (suprotno tvrdnjama svojeg osnivača) da se vjernici moraju klanjati i štovati ljude svece i vjerovati u nadnaravnu moć kostiju i relikvija umrlih.

8. Jednu religiju možete razlikovati dali je ona sekta ili ne ako tvrdi suprotno osnivatelju svoje vjere da se smije skupljati bogatstvo.

9. Jednu religiju možete razlikovati od sekte te prepoznati da li je ona sekta ili ne, ako tvrdi (suprotno tvrdnjama svojeg osnivača) da se smije ubijati u samoobrani, pravednom ratu. Ako blagoslivlja oružje i vojnicima svoje vjere daje unaprijed oproštenja za ubojstvo tzv. neprijatelja u ratu.

Udruga David

(1733)