VJERA I NAUK

„Kao sustavno naučavanje ateizam je sa stajališta vjere apsolutno neprihvatljiv, posebno ako je nametnut i silom se protivi bilo kakvom religioznom uvjerenju, kao što je to bilo (ili je još uvijek!) u mnogim komunističkim zemljama.“

Ovo nije izjava nekog vjerskog fanatika niti gorljivog antikomunističkog agitatora, već izvadak, zapravo citat iz udžbenika vjeronauka za osmi razred osnovne škole. Naime, posljednjih dana internetom kruži pismo jedne majke čije dijete službeno ne polazi sate navodno izbornog predmeta zvanog vjeronauk, ali kako u školi ne znaju što bi s njom za to vrijeme, dijete prisustvuje tim satovima i uči kojekakve „nauke“ koje veze sa zdravim razumom nemaju. Nešto najgore što se tamo može naučiti je tvrdnja kako su upravo oni bezbožnici, dakle ateisti, osnovali ni manje ni više nego najužasnije mjesto na svijetu u prošlom, dvadesetom stoljeću, koncentracijski logor Auschwitz, poprište stradanja ogromnog broja nevinih ljudi. Međutim, nije to jedina užasna tvrdnja koju možete kroz tu vjeronaučnu nastavu čuti, ima toga koliko hoćete, da ne povjerujete onome što čitate kad taj udžbenik uzmete u ruke, pa me silno zanima kako to vjeroučitelji objašnjavaju djeci da ateist ne može biti plemenit, da su ateisti kao ljudi neprihvatljivi, a posebice to da su zapravo bezumni, što god to značilo u vjeronaučnom prijevodu.

Meni osobno bi stvarno bilo drago prisustvovati jednom takvom satu na kojemu vjeroučitelji objašnjavaju sve to petnaestogodišnjacima ili mlađima. Isto tako mi je zanimljiva konstatacija kako previše znanja zapravo šteti, pa to ne mogu drugačije objasniti nego da dijete ne treba ništa učiti o drugim stvarima jer ga tehnološki napredak, koji je naravno štetan, zatupljuje i udaljava od uzvišenog bića koje je čovjeku nadređeno, a naziva se Bogom te tko u  njega ne vjeruje, iako za postojanje istoga ne postoji nikakav dokaz, je najblaže rečeno glup i blesav ili bezuman što na kraju dođe na isto. Posebna su priča neki komunisti, pa se govori o jednoj konvertiranoj osobi koja za vrijeme komunističkog ateizma nije imala dobar odgoj, pretpostavljam onaj vjerski, iako po stoti puta moram ponoviti svoje osobno iskustvo, jer je moja malenkost sve sakramente Katoličke crkve primila baš u to vrijeme navodnog ateističkog komunizma i to bez ikakvih problema. Naravno, ovo pišem ukoliko su autori udžbenika mislili na Hrvatsku, zapravo Jugoslaviju u vrijeme dok je još postojala. Nadalje možemo u toj knjizi pročitati i saznati kako se bez Boga ne može odgojiti plemenite ljude, već upravo onakve kakvi su stvorili Oświęcim, svima puno poznatiji kao Auschwitz. Zato ponavljam kako bi mi zaista iskreno bilo drago prisustvovati jednom takvom satu, pa da i ja osobno čujem o svojoj neplemenitosti i bezumnosti jer se odavno izjašnjavam kao agnostik, ali mi ipak ne pada na pamet organizirati bilo kakav logor, a niti se smatram bezumnom budalom već jedino naivnim stvorenjem koje vjeruje da živi u navodno svjetovnoj i sekularnoj zemlji kakva bi Hrvatska službeno i trebala biti.

(5708)