ŽITO, KUKOLJ I BODLJIKAVA ŽICA

U zadnje vrijeme sve više opet dolaze do izražaja predrasude na svim područjima. Političke, spolne, vjerske, nacionalne. Moglo bi se nabrajati do sutra, ali poanta je uvijek ista. Pišući ovo slušam neke stare stvari koje su nas u ono ratno vrijeme sve oduševljavale, tada smo svi bili jednaki, nismo se dijelili na ovu i onu stranu Dunava ili Save. Nije se gledalo odakle dolazimo, kako nam se zovu roditelji i ostale, tada potpuno nebitne stvari. U neka još ranija vremena djecu nismo učili da je poželjno družiti se samo s djecom istog vjerskog oprijedjeljenja, nego da su svi jednaki bez obzira na boju kože, vjeru, rasu ili društveni status. Danas su takvi roditelji u manjini i smatra ih se “krivim” roditeljima, koji bi trebali još puno toga naučiti. Ali čemu to? Zašto bi se mi razlikovali po tome odakle dolazimo, u kojeg Boga vjerujemo, da li uopće vjerujemo ili koje smo boje kože? Na kraju krajeva Bog je navodno jedan, samo ga se drugačije naziva.

Nažalost stanje u državi je takvo da nam je svaka kuna od životne važnosti i onda ako slučajno susjed ima malo više od nas odmah kreću priče o tome kako se tko zna čime bavi, kako je lopov, kradljivac i nepotizmom privilegirana osoba koji ima veze posvuda. Nitko ne primijeti da taj čovjek vjerojatno radi od jutra do mraka bez dana slobodnog i da zato možda ima tih par kuna više. Nedavno smo se i sami susreli s jednom takvom predrasudom o situiranom mužu i ženi kojoj nije potrebno biti zaposlena, ali nitko nije ni pitao što ta žena radi u životu, koliko radi i dali uopće živi od muževih prihoda ili ipak i ona nešto pridonosi u njihovom braku.

Žalosno je što se te predrasude i razlike sve više primijete u razgovoru s djecom i to već u vrtiću. Naravno da djeca sve to pokupe prvenstveno u vlastitom domu, ali tužno je kada ih slušate kako tjeraju od sebe male prijatelje koji nemaju najnovije igračke kao oni ili najnoviji model mobitela, pa samim time nisu na nekoj njihovoj razini. Pitamo se često gdje su nestala pravila lijepog odgoja i ponašanja i ono da je čovjek uvijek čovjek ako ima dušu bez obzira na ime, odjeću ili novac. Te neke predrasude su danas toliko blesave da su već i smiješne, tipa onih da ako si manekenka glupa si, ako si nogometaš ne znaš zbrojiti dva i dva, ako si sa sela ne znaš ubaciti karticu u bankomat, ako si Dalmatinac lijen si, ako si Bosanac zaostao si i tako u nedogled. Ne možemo u ovom članku zaobići jednu predrasudu na koju smo se mi osobno nedavno zgrozili, a došla je iz smjera jedne vjeroučiteljice i jedne gospođice koja se smatra jako profinjena. Naime, radilo se o jednoj poznanici muslimanki koju su te dvije dame komentirale otprilike ovako: „Muslimani su prljavi, smeđi, i smrdljivi i ne znamo kako ti se ne gadi biti u dodiru s njom. Zaostala i glupa i naravno dolazi iz Bosne, a to je katastrofa.“ Zanimljivo je jako što je jedna od dotične dvije rodom iz Bosne, ali se valjda sada smatra velikom Hrvaticom. Jednostavno nam naš odgoj i kultura ne dopušta to komentirati, ali s druge strane ne možemo to nikako niti razumjeti, a još manje prešutjeti.

Ovih dana je aktualno događanje u Škabrnji i progon jedne romske obitelji. Nikako nam nije jasno čemu to i zašto su im ljudi smetali. Naravno, oni ih ne smatraju ljudima, nego očito životinjama kada su ih probali ograditi žicom. I to nam je primjer koji pokazujemo djeci? To je naš narod u dvadesetprvom stoljeću? Kasnije se svi čude kako su jadni ljudi pobjegli pod tamnim okriljem noći, kako su samo pokazali kulturu i slično, a nitko ne misli da su se uplašili za vlastiti život, za svoju djecu Naš prijatelj je za jedne dnevne novine napisao super članak u formi otvorenog  pisma gdje je pitao Škabrnjanine što je u stvari uzrok takvom ponašanju, te što ne misle da na takav način u principu nastaju koncentracijski logori. I sad dobro, ne moraju se svi slagati s tim tekstom, ali najgore je što komentar na pismo koji dobiva najviše glasova postaje upravo onaj koji pita autora kako bi se on sjećao da Romi žive kraj njega? Suludo je da netko još na to tako gleda. Naime i sami poznajemo dosta Roma, dobri smo s njima i zbilja ne vidimo u čemu je poanta priče da se oni moraju odmicati valjda tamo gdje još nije došla civilizacija.

Trebali bi obitelj, djecu i brak smatrati svetinjom, nečim u što se ne dira i što je iznad svega, ali što kada vas ili još gore vašu djecu jedan dan netko izolira iz društva jer je iz kako se popularno kaže “miješanog” braka. Zapravo ovo zvuči kao da je netko promiješao boje ili ručak ili nešto slično. Što se tu miješa? Ako dvoje ljudi ulazi u takav odnos ne znači da bilo što miješaju. Svatko ima svoje vjerovanje ili nevjerovanje i zna tko je i što je, te odakle dolazi, a u ovakvoj zajednici to samo može pridonijeti boljem odnosu i oplemenjivanju obje strane, pa u konačnici dovesti do novih spoznaja i učenja, a djeca koja su rođena u takvim brakovima mogu samo biti na dobitku, jer će od malih nogu i sami učiti da vjera ne određuje dobrotu ljudi, te da svaka religija koliko je slična toliko je i različita. Naučiti će nešto novo i dati jednu novu dimenziju svom gledanju na svijet kada za to dođe vrijeme. Postoji još jedna čudna predrasuda, ona u kojoj bračnu zajednicu čine u Katoličkoj crkvi kršten agnostik i muslimanka koja vjeruje u Allaha, gdje većina misli kako je takav odnos nemoguć, te da će jedno od njih ispaštati. Naime tu se najviše i vide zablude okoline, koja se naravno petlja gdje joj mjesto nije. Ne vidimo zašto bi sve to bio problem, te zašto se to dvoje ljudi ne bi mogli poštivati, voljeti i normalno živjeti. Sve se to može i ne postoje situacije koje su nemoguće za prebroditi samo treba imati razumijevanja, ljubavi i naravno otvorena gledišta.

Svi smo mi pametni kada druge treba osuditi, izolirati ili ismijati, a da li se ikada itko zapita kako možda i nas bijelce netko smatra prljavim, nepoželjnim, da li se naša djeca nekome čine čudna jer imaju naočale ili aparatić za zube, da li zato što nam se sin bavi nogometom mora slušati komentare kako mu je inteligencija na razini sobne temperature? Život je prekratak da bi ga trošili na takve gluposti kao što su predrasude, prihvatite ljude kakvi jesu i u bilo kojem čovjeku pokušajte naći ono lijepo, a u svakom žitu ima kukolja, pa i onom s kojim dijelite vjeru, nacionalnost, boju kože, spolnu orijentaciju ili društveni status.

(25196)